1609. Umro je Trifun Bokanić
Trifun Bokanić (Pučišća na Braču, 4. IV. 1575. – Trogir, 3. IX. 1609.) bio je hrvatski klesar i graditelj.
1933. Umro je Ivo Pilar
Ivo Pilar (Zagreb, 19. VI. 1874. – Zagreb, 3. IX. 1933.) bio je hrvatski političar, odvjetnik i publicist, povjesničar, utemeljitelj hrvatske geopolitike.
1959. Otvoren zagrebački Most slobode na Savi
Dana 2. rujna 1959. godine otvoren je Most slobode na Savi. Projektant Mosta slobode bio je Krunoslav Tonković.
Borba za nezavisnost
- 1991. Srbi su okupirali Bilje kod Osijeka i Sotin kraj Vukovara.
- 1991.U Sisku JNA je predala kasarne i skladišta („Barutana Sisak“) Hrvatskoj vojsci.
- 1991. JNA bacila kasetne bombe na Gospić. Više dana napadani Gospić, Perušić i Lički Osik.
- 1991. Srbi su cijeli dan projektilima gađali civilne ciljeve u Osijeku. Grad je gađan iz tenkova, minobacača i iz zrakoplova. Agresor je sa svojih položaja u Staroj Tenji i Bijelom Brdu, u koordinaciji s artiljerijom s poligona “C” gađao civilne ciljeve. Također su gađani položaji branitelja u Novoj Tenji, Sarvašu, Bilju i Nemetinu. U srpskom napadu na Osijek poginulo 14 ljudi, a 28 je ranjeno.
- 1991. Pobunjeni Srbi ubili su 20 Hrvata u Graboštanima, Stublju i Majuru.
1609. Umro je Trifun Bokanić
Trifun Bokanić (Pučišća na Braču, 4. IV. 1575. – Trogir, 3. IX. 1609.) bio je hrvatski klesar i graditelj.
Član klesarske obitelji, nastavio je posao svoga oca. Trifun je sazidao (1597–1603.) posljednji kat zvonika trogirske katedrale u renesansnim oblicima ali u skladu s nižim katovima gotičkoga sloga. Pripisuju mu se još zvonici crkava sv. Mihovila i sv. Nikole i prozori vijećnice u Trogiru. Izradio je oltare za crkvu sv. Marije u Zadru i za hvarsku katedralu te gradska loža u Hvaru, kamin u kući obitelji Kandija u Trogiru, portretno poprsje providura Giangiacoma Zanea smješteno u južnoj pročelnoj niši zgrade Vele straže u Zadru, završetak hvarskog Arsenala i Fontika prije Semitecolove obnove i gradnje kazališta i dr.
1933. Umro je Ivo Pilar
Ivo Pilar (Zagreb, 19. VI. 1874. – Zagreb, 3. IX. 1933.) bio je hrvatski političar, odvjetnik i publicist, povjesničar, utemeljitelj hrvatske geopolitike.
Nakon doktorata prava u Beču (1899.) živio je u Sarajevu, gdje je isprva radio u bankarstvu, a zatim u pravosuđu. Godine 1905–20. vodio je odvjetnički ured u Tuzli, a zatim i u Zagrebu. Bio je jedan od pokretača hrvatske moderne (1898. objavio je studiju o modernoj umjetnosti Secesija) te se zauzimao za kulturnu i društvenu modernizaciju Hrvatske. Kao pravnik istaknuo se prilagodbom austrijskog Općega građanskog zakonika bosanskohercegovačkim prilikama (1911.). Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske narodne zajednice za BiH (1907.), a njegov politički rad do 1918. velikim je dijelom bio vezan uz djelovanje nadbiskupa vrhbosanskoga J. Stadlera. Godine 1910. objavio je svoju prvu značajniju političku brošuru Nadbiskup Stadler i Hrv. Nar. Zajednica. Bosnu i Hercegovinu smatrao je hrvatskim zemljama, a rješenje hrvatskog pitanja vidio je u sklopu federalistički uređene Habsburške Monarhije u kojoj bi bile okupljene sve hrvatske zemlje (Svjetski rat i Hrvati, 1915.; Južnoslavensko pitanje i svjetski rat – Die südslawische Frage und der Weltkrieg, 1918.; Južnoslavenski problem u Habsburškom Carstvu – Das südslawische Problem im Habsburgerreiche, 1918.). Nakon I. svjetskog rata nije se više javno bavio politikom, ali je nastavio suradnju s vodećim hrvatskim političarima, osobito članovima Hrvatske seljačke stranke. Do kraja života dosljedno se protivio ujedinjenju južnoslavenskih zemalja unutar Jugoslavije, o čem svjedoči i njegovo djelo Uvijek iznova Srbija (Immer wieder Serbien, 1933.). Niz radova posvetio je gospodarstvu, osobito bankarstvu. Prvi je hrvatski autor koji se bavio geopolitikom (Politički zemljopis hrvatskih zemalja, 1918.). Bio je jedan od osnivača zagrebačkoga Sociološkoga društva. Posebno je proučavao sociologiju religije (Bogumilstvo kao religiozno-povijesni te kao socijalni i politički problem, 1927.), a svojim se radovima dotaknuo i psihologije i filozofije (Borba za vrijednost svoga »Ja«, 1922.
Pilar je pisao niz radova o gospodarstvu, socijalnoj religiji, psihologiji te filozofiji. Epitet oca hrvatske geopolitike priskrbio si je radom Politički zemljopis hrvatskih zemalja. Kako je zbog svojih antijugoslavenskih stavova bio pod pažnjom vlasti, mnoge tekstove i članke objavljivao je pod pseudonimoma (D. Juričić, L. von Südland, Florian Lichtträger). Njegovim imenom nazvan je Institut društvenih znanosti u Zagrebu.
1959. Otvoren zagrebački Most slobode na Savi
Dana 2. rujna 1959. godine otvoren je Most slobode na Savi, središnji zagrebački most i važna komunikacijska veza Novog Zagreba s ostatkom grada. Projektant Mosta slobode bio je Krunoslav Tonković, po čijim je nacrtima godinu dana ranije izgrađen Jankomirski most. Ovaj četverotračni most jedna je od najvažnijih prometnih veza između Novoga Zagreba i središta Grada.