1714. Umro je Jeronim Kavanjin
Jerolim Paško Kavanjin (Split, 4. II. 1641. – Split, 29. XI. 1714.) bio je hrvatski književnik i historiograf
1895. Rodio se Stjepan Horvat
Stjepan Horvat (Srijemski Karlovci, 29. XI. 1895. — Buenos Aires, 12. III. 1985.) bio je hrvatski geodet (vidi 12. ožujka).
1899. Umro je Ambrozije Šarčević
Ambrozije Šarčević (u mađ. izvorima Sárcsevics Ambrus), zvani i Boza (Subotica, 30. III. – Subotica 29. XI. 1899.) bio je bački hrvatski javni djelatnik, književnik, publicist, prevoditelj, hrvatski preporoditelj bačkih Hrvata.
1918. Prva hrvatska poštanska marka
Prva hrvatska poštanska marka puštena je u optjecaj 29. studenog 1918. godine.
1925. Rodio se Stjepan Babić
Stjepan Babić (Oriovac, 29. XI. 1925. – Zagreb, 27. VIII. 2021.) bio je hrvatski jezikoslovac (vidi 27. kolovoza).
1970. Umro je Mate Hraste
Mate Hraste (Brusje na Hvaru, 25. I. 1897. – Zagreb, 29. XI. 1970.) bio je hrvatski jezikoslovac, dijalektolog i gramatičar.
2017. Umro je Slobodan Praljak
Slobodan Praljak (Čapljina, 2. I. 1945. – Den Haag, 29. XI. 2017.) bio je hrvatski general, kazališni redatelj.
Borba za nezavisnost
- 1991. Badinterova komisija izrekla je 29. studenoga 1991. svoje mišljenje o SFRJ-u.
- 1994. Ministri obrane Republike Hrvatske (Gojko Šušak) i SAD
(William Perry) potpisali su u Pentagonu Memorandum o obrambenoj i vojnoj suradnji.
- 1994. Od 29. studenoga do 24. prosinca 1994. hrvatske postrojbe (HV i HVO) ovladale su većim dijelom Livanjskoga polja (akcija Zima ’94. ).
1714. Umro je Jeronim Kavanjin
Jerolim Paško Kavanjin (Split, 4. II. 1641. – Split, 29. XI. 1714.) bio je hrvatski književnik i historiograf
Studij prava završio je u Padovi 1669. Isprva je neko vrijeme boravio u Zadru, a zatim je živio u Splitu sve do 1700., kada se preselio u Sutivan na Braču. Bio je član splitske književne akademije, nazvane »ilirička iliti slovinska«. Napisao je tri talijanske rasprave, a glavno mu je djelo golemi hrvatski spjev Povijest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i ubogoga a čestita Lazara, nastalo najvjerojatnije u Sutivanu nakon 1700. Poznatiji je pod kraćim naslovom Bogatstvo i uboštvo (1861.), koji mu je dao izdavač I. Kukuljević Sakcinski. Sastoji se od 30 opsežnih pjevanja (32.658 stihova) ispjevanih osmeračkom sestinom. Spjev je opremljen baroknim ukrasima, a prepoznatljivi su utjecaji Dantea, I. Gundulića, I. Đurđevića i J. Barakovića. Primjetan je i oslonac na historiografsku i teološku literaturu. Kavanjinu pripada važno mjesto u starijoj hrvatskoj književnosti jer je nakon Marulića prvi značajniji književnik iz Splita.
1918. Prva hrvatska poštanska marka
Prva hrvatska poštanska marka puštena je u optjecaj 29. studenog 1918. godine. Na njoj je prikazan rob koji skida okove, što je bila aluzija na izlazak Hrvatske iz sastava Austro-Ugarske, što se dogodilo nešto ranije te godine. Na gornjem rubu marke nalazio se natpis Hrvatska, a s obje strane kratice SHS, što je bio naziv za novonastalu državu u koju se Hrvatska uključila, Državu Slovenaca, Hrvata i Srba.
Autorstvo likovnog rješenja pripisuje se dvojici dizajnera: Rudolfu Sabljaku za roba, a Rudolfu Valiću za okvir i tekst. Tehnikom kamenotiska marke su izrađene u Zemaljskoj tiskari u Zagrebu. Tiskano je samo 15.000 primjeraka tih maraka. Prije te prve poštanske marke, u Hrvatskoj rabile su se dugo godina austrijske, odnosno ugarske marke.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, izdana je i prva njena poštanska marka i to 9. rujna 1991. godine. Ta marka bila je zapravo dodatna tarifa od jednog jugoslavenskog dinara za zračnu poštu Zagreb – Dubrovnik.
1970. Umro je Mate Hraste
Mate Hraste (Brusje na Hvaru, 25. I. 1897. – Zagreb, 29. XI. 1970.) bio je hrvatski jezikoslovac, dijalektolog i gramatičar.
Slavistiku je diplomirao 1923. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao 1937. u Beogradu. Od 1924. profesor u Sisku, Srijemskoj Mitrovici i Petrinji, 1946. docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za povijest jezika i dijalektologiju, a od 1955. redoviti profesor. Umirovljen je 1965. Bio je od 1961. redoviti član JAZU-a, 1961.– 1965. ravnatelj Instituta za jezik JAZU-a, predsjednik mnogih strukovnih tijela i urednik jezikoslovnih publikacija.
Dva su glavna područja Hrastine stručne i znanstvene djelatnosti: školske gramatike i hrvatska dijalektologija.
Istraživao je hrvatska narječja, napose čakavska, te potkraj 1930-ih objavljuje prve sinteze. Osim rasprave o hvarskome narječju tiska rad o govoru otoka Visa (Belićev zbornik).
Godine 1956. u Hrvatskome dijalektološkom zborniku, kojemu je pokretačem, objavljuje s J. Hammom i P. Guberinom opsežnu raspravu Govor otoka Suska, a samostalno rad Antroponimija i toponimija općine hvarske te Dijalektološku i onomastičku bibliografiju.
Pisao je o akcentuaciji na Cresu, Rabu, Biogradu na Moru, o obilježjima govorâ otoka Šolte, Čiova, Drvenika i susjedne obale, o govorima otoka Paga, o ličkim govorima, o senjskome govoru, o govoru Zadra i okolice, o dvoakcenatskome sustavu u hrvatskome i srpskome jeziku te o kanovačkome naglasku u Hrvatskoj. Bavio se i istarskom dijalektologijom: refleksom nazala /ǫ/ u buzetskome te ikavskim govorima jugozapadne i sjeverozapadne Istre pobijajući mišljenje srpskih dijalektologa o njihovoj štokavskoj naravi.
Djelovao je u doba velikih pritisaka na hrvatski jezik kada je Novosadskim dogovorom bila sankcionirana jezičnounitaristička politika, kojoj se 1967. hrvatska strana suprotstavila Deklaracijom o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika, kojoj je i Hraste potpisnikom. Njegov je dijalektološki rad bio znatnim poticajem mlađim naraštajima hrvatskih dijalektologa.
2017. Umro je Slobodan Praljak
Slobodan Praljak (Čapljina, 2. I. 1945. – Den Haag, 29. XI. 2017.) bio je hrvatski general, kazališni redatelj.
Diplomirao je na tri fakulteta: na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu, na Filozofskom fakultet u Zagrebu (filozofiju i sociologiju) te na Akademiji za pozorište, film i televiziju. Tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru.
Djela: Blesan i tulipan, televizijske drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.) te dokumentarni videoradovi Sandžak i Duhan (oba 1990.).
U devedesetima postaje glavni načelnik stožera HVO-a te hrvatski vojni predstavnik u Herceg-Bosni optužen za zločine nad muslimanskim stanovništvom i rušenje Starog mosta u Mostaru. Na sudu optužnice mu nisu dokazane, obrana nije mogla izvesti svoje svjedoke jer je politika imala veliki utjecaj na sud.
Drugostepenom presudom 29. studenoga 2017. u Den Haagu odbijena mu je žalba i potvrđena kazna od 20 godina zatvora. Nakon izricanja te presude Praljak je izjavio da odbija presudu i iz protesta popio neku tekućinu od koje je umro u bolnici.