1850. Prva telekomunikacijska veza Zagreba sa svijetom
Prvi telegraf u Hrvatskoj uveden je u promet 29. rujna 1850. godine. Službeno je otvoren telegrafski ured u Zagrebu.
1909. Umro je Vladimir Vidić
Vladimir Vidrić (Antun Ljuboslav) (Zagreb, 30. IV. 1875.– Stenjevec, Zagreb, 29. IX. 1909.) bio je hrvatski pjesnik.
1954. Umro je Rikard Katalinić Jeretov
Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 8. I. 1869. – Split, 29. IX. 1954.) bio je hrvatski književnik.
Borba za nezavisnost
- 1991. Evakuacija bolnice u Pakracu. Pobunjeni Srbi, četnici i JNA su teško oštetili novoizgrađenu bolnicu u Pakracu. U bolnici se nalazilo oko 300 bolesnika, od toga broja njih 260 su bili psihijatrijski bolesnici. U noći 29. na 30. rujna branitelji Pakraca i Prekopakre evakuirali su bolesnike i 20 djelatnika bolnice.
- 1991. Hrvatski branitelji oslobodili su Vezmarovu kulu, važnu stratešku točku za kontrolu istočnoga dijela Daruvara i širega predgrađa, a zatim i selo Miljanovac.
- 1991. Kontraadmiral Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) Vladimir Barović (novoimenovani zamjenik komandanta VPO Split) na Visu počinio samoubojstvo jer nije htio pucati na narod.
- 1991. Major JNA Milan Tepić uništio skladište oružja Barutana u selu Bedenik (blizu Bjelovara). Pri aktivaciji eksploziva major je poginuo kao i 11 pripadnika Zbora narodne garde. Nakon cjelodnevnih borbi zauzete sve kasarne JNA u Bjelovaru. Plan JNA bio je spajanje jedinica iz Bjelovara s jedinicama JNA u Virovitici i Okučanima te presijecanje Hrvatske. Cilj branitelja je bio spriječiti da elitna 265. motorizirana oklopna brigada JNA sa sobom odveze desetke tenkova, oklopnjaka, VBR-ova, topova.
- 1991. Topništvo JA gađalo je Pakrac tijekom 4 dana.
- 2000. Mesić umirovio sedmoricu djelatnih generala HV, s obrazloženjem da se vojnici ne smiju baviti politikom
1850. Prva telekomunikacijska veza Zagreba sa svijetom
Prvi telegraf u Hrvatskoj uveden je u promet 29. rujna 1850. godine. Službeno je otvoren telegrafski ured u Zagrebu.
Električni telegrafi bili su znatno sofisticiraniji uređaji, koji su koristili žicu i prenosili poruke mijenjanjem električnog napona na njoj. Za komunikaciju je usvojen poznati Morseov kod. Postavljanje telegrafske žice koja je vodila do Zagreba započelo je još na početku 1850. godine. Zagreb je žicom spojen na Zidani Most u današnjoj Sloveniji (tada u Štajerskoj). Telegrafska je žica dovedena sve do Banskih dvora na gornjogradskom Markovu trgu. Banski namjesnik Lentulaj obavijestio je bana Jelačića o funkcioniranju telegrafa riječima “Telegraf je u redu.”, koje su Morseovim kodom poslane iz Zagreba u Beč. Ban je iz Beča uzvratio kratkom porukom: “S radostju sam primio vašu viest.”
1909. Umro je Vladimir Vidić
Vladimir Vidrić, (Antun Ljuboslav) (Zagreb, 30. IV. 1875.– Stenjevec, Zagreb, 29. IX. 1909.) bio je hrvatski pjesnik.
Studirao pravo u Pragu, Zagrebu i Beču, gdje je diplomirao. U Zagrebu je 1903. stekao doktorat iz pravnih znanosti. Za zagrebačkoga posjeta cara Franje Josipa I. u povodu otvaranja Hrvatskoga narodnoga kazališta 1895. sudjelovao u prosvjedu protiv Madžara (nosio studentski barjak) pa je bio uhićen i osuđen na četiri mjeseca strogoga zatvora. Prve je pjesme objavio u gimnazijskome listu Lovor 1889. U razdoblju 1896–1907. napisao je četrdeset pjesama.
Živio od odvjetničkog rada, zbog bolesti često je boravio u Zavodu za umobolne u Stenjevcu, gdje je i umro 1909. Zemni ostaci prenesi su u obiteljsku grobnicu na Mirogoju 1946. godine. Pisao je pjesme od rane mladosti. Njegova poezija spoj je simbolističkih i impresionističkih elemenata. Za života objavio je 25 pjesama. Snažno je utjecao na Domjanića, Nazora i druge pjesnike. Kritičko izdanje sabranih djela objavljeno je 1969. godine.
1954. Umro je Rikard Katalinić Jeretov
Rikard Katalinić Jeretov (Volosko, 8. I. 1869. – Split, 29. IX. 1954.) bio je hrvatski književnik.
Trgovačku je akademiju završio u Rijeci, a strane jezike usavršavao u Beču, Münchenu, Parizu i Londonu. Radio je kao činovnik u Zadru, Opatiji, Zagrebu i Splitu. Progonjen od austrougarskih vlasti, kraj I. svjetskoga rata dočekao je u bečkome zatočeništvu, a pod talijanskom okupacijom za II. svjetskoga rata bio je više mjeseci u koncentracijskom logoru na Liparima.
U svojim djelima promiče hrvatski identitet i potiče na jačanje nacionalne svijesti izražavajući težnju za ujedinjenjem hrvatskih zemalja; za njegova života razdijeljenih između austrijskoga i ugarskog dijela Monarhije.
Tipičan je predstavnik hrvatskog regionalizma, poznat kao pjesnik mora, Hrvatskoga primorja i Istre. Nastavljajući tradiciju hrvatskoga narodnog preporoda, suprotstavljao se talijanskim i talijanaškim utjecajima u Dalmaciji i Istri pa je i njegovo pjesništvo, premda iskreno i neposredno, u službi izrazito tendencioznog isticanja domoljubnih osjećaja. Objavio je zbirke Pozdrav istarskog Hrvata, Mrtvoj majci, Primorkinje, Zadnje pjesme, S moje lire, Sa Jadrana i Mrtvoj sestri). Također je objavio zbirke crtica Crtice iz Istre i Inje te knjigu proze Našim morem i našim krajem.
Čakavske pjesme ušle su u antologiju Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća: tusculum antologija Milorada Stojevića.