1657. Umro je Junije Palmotić
Junije (Džono) Palmotić (Dubrovnik, 7. XI. 1607. – Dubrovnik, između 29. VI. (6. VII.?) 1657.) bio je hrvatski književnik.
1886. Prva biciklistička utrka u Zagrebu
Prvo hrvatsko društvo biciklista, utemeljeno je u Zagrebu 1885., a 29. lipnja 1886. na Zrinjevcu je priređena prva biciklistička utrka.
1903. Umro je Ivan Bartolović
Ivan Bartolović (Nova Gradiška, 27. VI. 1823. – Zagreb, 29. VI. 1903.) bio je hrvatski financijski stručnjak.
1907. Umro je Ivan Iletić
Ivan (Janoš) Iletić (Illetits) (Gornji Čatar, 9. XII. 1841. – Čemba, 29. VI. 1907.) bio je gradišćanski hrvatski pisac i učitelj.
1932. Umro je Ivan Rendić
Ivan Rendić (Imotski, 27. VIII. 1849. – Split, 29. VI. 1932.) bio je hrvatski kipar.
1995. Umro je Ivan Prebeg
Ivan Prebeg (Josipdol, 22. IX. 1933. – Zagreb, 29. VI. 1995.) bio je hrvatski boksač i trener.
1657. Umro je Junije Palmotić
Junije (Džono) Palmotić (Dubrovnik, 7. XI. 1607. – Dubrovnik, između 29. VI. (6. VII.?) 1657.) bio je hrvatski književnik.
Podrijetlom iz ugledne vlastelinske obitelji, obavljao je različite upravne dužnosti u rodnome gradu, bio je knez na Mljetu, u Konavlima i na Lastovu. God. 1656. bio je izabran u Vijeće umoljenih.
Na hrvatski jezik je preveo slavni ep Christias talijanskog pisca Girolama Vide, nazvavši ga Kristijada. Prema njegovoj želji, ep će biti objelodanjen u Vječnom gradu, s iscrpnim popratnim slovom Stjepana Gradića, velikoga dubrovačkoga diplomata i kustosa Vatikanske knjižnice. Inače, sva su Palmotićeva djela ostala u rukopisu i tiskana su tek u seriji Stari pisci hrvatski Hrvatske (prije, Jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti (knj. 12 -1882,13 -1883, 14 -1884 i 19 – 1892).
U skladu s literarnim običajima svoga vremena, i Palmotić se služi pričama antičke mitologije kako bi u njih zaodjenuo aktualne poruke namijenjene suvremenicima. On piše melodrame u kojima se mitološki svijet smjenjuje s viteškim imajući pred sobom predloške u epizodama iz Ovidija, Vergilija, Tassa i Ariosta, koje također prerađuje, ali s dosta samostalnosti (Captislava, Bisernica); neke je vješto lokalizirao i smjestio u naše prostore (Danica), a drugima je dao okus dubrovačke legende (Pavlimir), pri čemu je dao maha i svome domoljublju. Modernomu ukusu najbliža je Palmotićeva dugo skrivana porugljivo-skaradna poema Gomnaida, u kojoj je virtuoznim vatrometom vulgarizama “obračunao” s nekim lokalnim knezom koji mu se zamjerio. Za tu se opsceno-brutalnu pjesan dugo sumnjalo da je njegova s obzirom na grubost obračunavanja sa suvremenikom koji je izazvao Palmotićev gnjev, epitomiziran u legendarnom refrenu vas si gomnen, kneže usrani.
Najplodniji dramatičar starije hrvatske književnosti, za života je tiskao samo jednu latinsku prigodnicu, posvećenu isusovcu Giovanniju Bargioccu (1633). Posmrtno mu je S. Gradić 1670., zauzimanjem piščeva brata Džore, objavio ep Kristijadu (Kristiade to jest život i djela Isukrstova), prepjev istoimenoga latinskog spjeva M. G. Vide, posvećen švedskoj kraljici Kristini, zagovarateljici katoličke obnove, pridodavši mu i iscrpan autorov životopis. No Palmotić je ponajprije autor tragikomedija, uspješno uprizorivanih za njegova života pred Kneževim dvorom, o čem se podatci nalaze u rukopisima drama, a što svjedoči o bogatoj kazališnoj djelatnosti dubrovačkoga baroka.
1886. Prva biciklistička utrka u Zagrebu
Športski djelatnik Ladislav Beluš dovezao je prvi bicikl u Zagreb 1867. godine, i to iz Pariza, nakon posjeta Svjetskoj izložbi.
Prvo hrvatsko društvo biciklista, utemeljeno je u Zagrebu 1885., a 29. lipnja 1886. na Zrinjevcu je priređena prva biciklistička utrka. Natjecatelji su se utrkivali u dvjema kategorijama: velikih i malih bicikala.
“Prvo je trkalište 1891. sagradio Hrvatski klub biciklista Sokol na današnjem Rooseveltovu trgu, a šest godina kasnije preselio se u Maksimir. Kasnije su sagrađena trkališta na Črnomercu i u Trnju, a 1930. u Preradovićevoj ulici otvorena je i prva zagrebačka tvornica “dvokolica”.
Prva cestovna utrka održana je 14. VIII. 1892. od Zagreba do Petrinje. Nastupilo je osam vozača na niskim biciklima i četiri vozača na velosipedima (bicikl s velikim prednjim kotačem).
Prvi strukovni športski savez u Hrvatskoj, Savez hrvatskih biciklista, utemeljen je 14. IV. 1894. u Zagrebu.
1903. Umro je Ivan Bartolović
Ivan Bartolović (Nova Gradiška, 27. VI. 1823. – Zagreb, 29. VI. 1903.) bio je hrvatski financijski stručnjak
Filozofiju studirao u Zagrebu, teologiju i pravo u Beču i Grazu. Financijski perovođa i okružni ravnatelj u Temišvaru (1852–64.). Blizak suradnik A. Vakanovića u Zagrebu. Uspio je u financijskim službama i uredima zadržati hrvatski jezik. Zastupnik u Hrvatskom saboru i član zajedničkoga Hrvatsko-ugarskoga sabora (1880–83.). Autor je brojnih rasprava i polemika o ugarskim financijskim nepravilnostima spram Hrvatske.
1907. Umro je Ivan Iletić
Ivan (Janoš) Iletić (Illetits) (Gornji Čatar, 9. XII. 1841. – Čemba, 29. VI. 1907.) bio je gradišćanski hrvatski pisac i učitelj.
Učiteljevao je u selima današnjega južnoga Gradišća: u Pinkovcu (Güttenbach), Svetoj Kataleni (Sankt Kathrein), Stinjakima (Stinatz) te u Žarnovici (Heugraben, Badersdorfu, Prašćevu (Rehgraben.
Kao umirovljenik živio je u Čembi nadomak rodnomu Gornjemu Čataru.
Njegovo jedino djelo je gradišćanskohrvatski molitvenik Marianszki-put, ki va nebo pelya (1889.), koji je preveden prema njemačkim nabožnim tekstovima. Ova knjiga jedna je od rijetkih gradišćanskohrvatskih knjiga koje su dijelom napisane štokavštinom, gradišćanskohrvatski je temeljno čakavska inačica.
1932. Umro je Ivan Rendić
Ivan Rendić (Imotski, 27. VIII. 1849. – Split, 29. VI. 1932.) bio je hrvatski kipar.
Kiparstvom se bavio od rane mladosti u Supetru na Braču. Bio je na nauku kod drvorezbara Giovannija Moscotta u Trstu (1865.). Akademiju završio 1871. u Veneciji, a usavršavao se u Firenci kod G. Dupréa (1872–76.), koji je svojim akademskim realizmom snažno utjecao na mladoga kipara. Bio je član skupine Medulić. Djela je isprva oblikovao realistički s elementima naturalizma, pridajući pozornost obradbi detalja (Hercegovka, a oko 1900. preuzeo je secesijski stil, kojemu je primjenom preoblikovanih nacionalnih folklornih motiva davao osobno obilježje. Najbolji su mu radovi realistički portreti i realistički oblikovane alegorijske figure. U Zagrebu je od 1877. do 1880. imao atelijer, u kojem je ostvario poprsja hrvatskih velikana za park Zrinjevac (Andrija Medulić, Julije Klović, Krsto Frankopan, Nikola Jurišić). U Trstu je s manjim prekidima živio od 1881. do 1921. radeći javne spomenike uglavnom za hrvatske naručitelje.
Njegov opus čine nadgrobni spomenici, skulpture, vrlo funkcionalno oblikovane grobnice te arhitektonska djela. Ističu se spomenici P. Preradoviću, A. Šenoi i E. Kumičiću u Zagrebu, I. Perkovcu u Samoboru, M. A. Relkoviću u Vinkovcima, A. Starčeviću u Šestinama, obitelji dall’Asta-Mohović u Rijeci te mauzoleji (obitelji Manasteriotti u Rijeci te obitelji Meštrović u Benkovcu).
Od većih je Rendićevih arhitektonskih projekata ostvaren reprezentativni zvonik crkve u Ložišćima na Braču u neoromaničkome stilu i vila Jakić u orijentalnome stilu u Trstu. Od 1921. živio je u Supetru, gdje se povukao shrvan oduzimanjem narudžbe za mauzolej obitelji Petranović (izveo ga je T. Rosandić), a ondje je i bezuspješno nastojao osnovati školu za umjetničku klesariju. Umro je u Splitu 1932. godine.
1995. Umro je Ivan Prebeg
Ivan Prebeg (Josipdol, 22. IX. 1933. – Zagreb, 29. VI. 1995.) bio je hrvatski boksač i trener.
Član boksačkih klubova Metalac (Zagreb), Stade Municipal de Courbeviole (Pariz) i TSV Schwaben (Augsburg). Boksačkim sportom bavio se od 1955. do 1971. godine. Od 1961. kao profesionalac nastupao je 50 puta, od kojih je zabilježio 32 pobjeda (23 KO), 16 poraz i 2 neodlučenih ishoda. Prvi je Hrvat koji je osvojio profesionalnu titulu prvaka Europe u poluteškoj kategoriji. Nakon povlačenja iz ringa bio je kraće vrijeme trener boksača. Tijekom Dpmovinskog rata prikupljao je humanitarnu pomoć, a njegova boksačka dvorana pretvorena je u privremeno skladište.
Umro je od raka u 61. godini života u Zagrebu 29. lipnja 1995. godine.