1213. Hrvatsko-ugarska kraljica ubijena i rastrgana
Dana 28. rujna 1213. ubijena je na osobito krvav način hrvatsko-ugarska kraljica Gertruda od Andechs-Meranije. Kraljicu Gertrudu ubili su ugarski plemići na području gorja Pilis, sjeverno od Budima.
1790. Umro je Nikola Josip Esterhazy
Dana 28. rujna 1790. godine umro je knez Nikola Josip Esterházy, najveći pojedinačni velikaški zemljoposjednik u cijelom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu.
1860. Umro je Marijan Šunjić
Fra Marijan Šunjić (Bučići, kod Travnika, 7. I. 1798. – Beč, 28. IX. 1860.) bio je franjevac, biskup, apostolski vikar u Bosni, hrvatski književnik, jezikoslovac; znanstveni, kulturni i politički djelatnik.
1898. Rodio se Mate Balota
Mijo (Miho) Mirković, (književni pseudonim Mate Balota (Rakalj, 28. IX. 1898. – Zagreb, 17. II. 1963.) bio je hrvatski ekonomist, književnik i novinar (vidi 17. veljače).
1909. Rodio se Stjepan Gunjača
Stjepan Gunjača (Sinj, 28. IX. 1909 – Split, 6. XII. 1981) bio je hrvatski arheolog, povjesničar i povijesni topograf (vidi 6. prosinca).
1937. Umrla je Marija Ružička-Strozzi
Marija Ružička-Strozzi (Litovel, Češka, 3. VIII. 1850 – Zagreb, 28. IX. 1937) bila je hrvatska glumica.
1973. Umro je Josip Lončar
Josip Lončar (Đakovo, 21. XI. 1891 – Zagreb, 28. IX. 1973) bio je hrvatski fizičar i elektrotehničar.
1986. Umro je Mladen Žigrović
Mladen Žigrović (Zagreb, 15. I. 1917. – Beckenham, London, 28. IX. 1986.) je bio hrvatski esejist, novinar i domoljubni djelatnik.
Borba za nezavisnost
- 1991. Od 28. rujna do 6 listopada 1991. žestoki napadi JA na Zadar. Pokušaj osvajanja Zadra nije uspio.
- 1991. Napad na Lički Osik; bitka za Gospić
1213. Hrvatsko-ugarska kraljica ubijena i rastrgana
Dana 28. rujna 1213. ubijena je na osobito krvav način hrvatsko-ugarska kraljica Gertruda od Andechs-Meranije. Bila je majka sv. Elizabete Ugarske i kralja Bele IV. Arpadovića, kod nas poznatog kao vladar koji je Gradecu podario Zlatnu bulu. Gertruda je postala hrvatsko-ugarskom kraljicom udajom za kralja Andriju II. Arpadovića, poznatog po križarskom pohodu i po Zlatnoj buli koja je jamčila prava sitnom plemstvu.
Kraljicu Gertrudu ubili su ugarski plemići na području gorja Pilis, sjeverno od Budima. Vjerojatan motiv bio je strah ugarskih plemića od dolaska Gertrudinih njemačkih rođaka na položaje moći u Ugarskoj. U to je vrijeme njen suprug kralj bio odsutan na bojištu, a kraljicu su urotnici ubili tijekom lova. Njeno tijelo zatim je navodno rastrgano.
1790. Umro je Nikola Josip Esterhazy
Dana 28. rujna 1790. godine umro je knez Nikola Josip Esterházy, najveći pojedinačni velikaški zemljoposjednik u cijelom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Knez Nikola Josip sagradio je najveći velikaški dvorac u cijelom Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu – Esterházu – koja se nalazi u mjestu Fertőd na sjeverozapadu današnje Mađarske. Taj golemi dvorac nazivaju mađarskim Versaillesom, a smješten je samo nekoliko kilometara od današnje mađarsko-austrijske granice.
Nikola Josip Esterházy naslijedio je kneževsku titulu 1762. i ostao je knezom sve do svoje smrti.
1860. Umro je Marijan Šunjić
Fra Marijan Šunjić (Bučići, kod Travnika, 7. I. 1798. – Beč, 28. IX. 1860.), franjevac, biskup, apostolski vikar u Bosni, hrvatski književnik, jezikoslovac; znanstveni, kulturni i politički djelatnik.
Studirao je filozofiju i teologiju u Zagrebu i Mohaču. Nakon toga je od 1821. do 1824. pohađao studij orijentalnih jezika – arapskog, turskog i perzijskog – u Zagrebu i Beču. Također je poznavao klasične jezike latinski i grčki, više slavenskih jezika, talijanski, njemački i francuski.
Službovao je u Bosni; posljednjih pet godina svoga života proveo je kao apostolski vikar u Bosni i naslovni biskup panadenski. Borio se za prava katoličkog puka u Bosni. Za kratkog Šunjićeva biskupovanja podignuta su dva nova samostana, 17 crkava i 18 škola.
Šunjić je poznat i po svome spisateljskom radu. Pisao je pjesme u duhu hrvatskoga narodnog preporoda, bavio se teorijskim pitanjima jezika, a također je radio na poboljšanju školskih prilika radi širenja prosvjete u puku.
1937. Umrla je Marija Ružička-Strozzi
Marija Ružička-Strozzi (Litovel, Češka, 3. VIII. 1850. – Zagreb, 28. IX. 1937.) bila je hrvatska glumica.
Pohađala je nastavu u Glazbenom zavodu i učila pjevanje, no zbog bolesti glasnica morala se odreći karijere operne pjevačice. Nastavila je glumačko obrazovanje; u prvoj fazi glumila je sentimentalne naivke, djevojke i žene u konverzacijskim veselim igrama, a po potrebi nastupala je u operi i opereti. U dvadeset prvoj godini udaje se za markiza Ferdinanda de Strozzija, potomka stare firentinske obitelji, s kojim je imala osmero djece. Najveće tadašnje uspjehe ostvarila je kao Marguerite (A. Dumas ml., Gospođa s kamelijama), Vojvotkinja (E. Scribe, Čaša vode) te Shakespeareova Julija (Romeo i Julija), Desdemona (Otelo) Ofelija (Hamlet), Beatrice (Mnogo vike ni za što) i Porcija (Mletački trgovac).
Kada je 1878. A. Fijan postao stalni član drame, njih su dvoje kao vrsni i nerazdruživi glumački partneri nastupali tridesetak godina: u Sofoklovoj Elektri, u više Shakespeareovih djela, u Racineovoj Fedri i drugim djelima.
Od prelaska u novu zgradu HNK-a preuzimala je uloge zrelih žena (H. Ibsen, A. Strindberg, G. Hauptmann i H. Sudermann i drugih autora). Nazivaju je jednom od najvećih tragičnih junakinja slavenskoga juga.
Na pozornici je nastupala neprekinutih 68 godina, sve do 1936. godine. Lik Marije Ružička-Strozzi ovjekovječen je na svečanome zastoru Hrvatski preporod Vlaha Bukovca, a bila je jedina scenska umjetnica kojoj je još za života postavljena bista u HNK-u u Zagrebu.
Unatoč ponudama iz Praga, Beča i Amerike, ostala je vjerna zagrebačkomu kazalištu gdje je ostvarila oko 600 uloga te ostavila jedinstven trag u povijesti hrvatskoga glumišta.
1973. Umro je Josip Lončar
Josip Lončar (Đakovo, 21. XI. 1891 – Zagreb, 28. IX. 1973) bio je hrvatski fizičar i elektrotehničar. Fiziku i matematiku studirao je u Zagrebu i Parizu, diplomirao 1915. i doktorirao 1920. u Zagrebu. Od 1921. predavao je kao docent teorijsku elektrotehniku, a od 1923. osnove elektrotehnike i električna mjerenja na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu (od 1926. Tehnički fakultet). God. 1924. osnovao je Laboratorij za električka mjerenja i postao njegovim predstojnikom. Pojavom radija i televizije istraživao je to područje, sudjelovao 1924–26. u pokretanju Radija Zagreb, a već 1930., na samostalno izrađenom prijamniku, primao je u svojem laboratoriju televizijske slike iz Londona. Bio je uporan istraživač, plodan pisac tehničke literature i dao je golem prinos studiju elektrotehnike i električnih mjerenja u Hrvatskoj. Knjige Konstrukcije radiostanica za primanje te O savremenoj televiziji (1937) prve su hrvatske stručne knjige iz područja radiotehnike i televizije, a Osnovi elektrotehnike (niz izdanja 1923–70) i Uvod u električna mjerenja (1937–65) temelj su elektrotehničke literature u Hrvatskoj. Bio je redoviti član JAZU od 1947. God. 1961. dobio je Nagradu za životno djelo.
1986. Umro je Mladen Žigrović
Mladen Žigrović (Zagreb, 15. I. 1917. – Beckenham, London, 28. IX. 1986.) je bio hrvatski esejist, novinar i domoljubni djelatnik.
Studirao je glazbenu umjetnost, povijest umjetnosti, talijanski i njemački jezik na zagrebačkome sveučilištu od 1942. do 1945. godine.
Zarobljen na bleiburškom polju, nakon povratka u Hrvatsku tijekom pet mjeseci prošao kroz nekoliko zatvora i logora. Uspio je pobjeći u Italiju 1946. godine. Bio u izbjegličkom logoru, ali je uspio upisati studij povijesti na napuljskom sveučilištu. Studirao je španjolski jezik i književnost u Madridu od 1947. do 1950, istodobno pripremajući doktorski rad koji je uspješno obranio u Rimu.
U Londonu je djelovao u Hrvatsko-engleskom društvu te pisao članke u Hrvatskoj reviji koja mu je objavila zbirku radova U žitu i kukolju. Knjiga je izvor povjesničarima i drugima koji žele iz prve ruke (ponešto i iz druge) doznati o ljudima i događanjima u prijeratnoj, ratnoj i poratnoj Hrvatskoj. U emigraciji nije pripadao ni jednoj stranci; razgovarao je sa svima.