1849. Rodio se Ivan Rendić
Ivan Rendić (Imotski, 27. VIII. 1849. – Split, 29. VI. 1932.) bio je hrvatski kipar (vidi 29. lipnja).
1853. Rodio se Ivan Milčetić
Ivan Milčetić (Milčetići, otok Krk, 27. VIII. 1853. – Varaždin, 26. X. 1921.) bio je hrvatski književni povjesničar, filolog, etnograf i folklorist (vidi 26. listopada).
1934. Umro je Vjekoslav Heinzel
Vjekoslav Heinzel (Zagreb, 27. VIII. 1871. – Zagreb, 1. III. 1934.) bio je hrvatski arhitekt.
1972. Počelo emitiranje Drugog programa Radiotelevizije Zagreb
Počelo emitiranje Drugog programa Radiotelevizije Zagreb koji je od 27. kolovoza prenosio natjecanja s Olimpijskih igara u Münchenu. Prijenos je trajao do 2. rujna 1972. godine.
No kao službeni početak TVZ 2 uzima se 29. studenoga 1972., kad je započelo emitiranje dnevnoga domaćeg programa od 20 do 23 sata, koji se u programskom rasporedu do 17. veljače 1973. nazivao »eksperimentalnim«.
1990. Otvaranje XV. atletskog prvenstva Europe
U Splitu je predsjednik RH dr. Franjo Tuđman otvorio XV. atletsko prvenstvo Europe,
1991. Imenovani članovi Badinterove komisije
Badinterovu komisiju (arbitražnu komisiju) formiralo je Vijeće ministara Europske ekonomske zajednice 27. kolovoza 1991. Članovi komisije bili su: Robert Badinter, predsjednik Ustavnog suda Francuske, Roman Herzog, predsjednik Saveznog ustavnog suda Njemačke, Aldo Corasaniti, predsjednik Ustavnog suda Italije, Francisco Tomás y Valiente, predsjednik Ustavnog suda Španjolske i Irene Petry, predsjednica Ustavnog suda Belgije. Robert Badinter imenovan je predsjednikom peteročlane komisije. Od studenoga 1991. do siječnja 1993. Arbitražna je komisija izdala petnaest pravnih mišljenja.
2000. Umro je Ante Zaninović
Ante Zaninović (Beograd, 31. X. 1934. – Zagreb, 27. VIII. 2000.) bio je hrvatski filmski redatelj, scenarist, crtač i animator.
2021. Umro je Stjepan Babić
Stjepan Babić (Oriovac, 29. XI. 1925. – Zagreb, 27. VIII. 2021.) bio je hrvatski jezikoslovac
Borba za nezavisnost
- Spaljeno selo Kijevo
- Okupirani odašiljači „Ćelavac“ i „Lička Plješevica“
1934. Umro je Vjekoslav Heinzel
Vjekoslav Heinzel (Zagreb, 27. VIII. 1871. – Zagreb, 1. III. 1934.) bio je hrvatski arhitekt.
Studij arhitekture završio u Stuttgartu (1893.); od 1895. djelovao u Zagrebu gdje je predavao na Graditeljskoj školi (1895.–1905.) i vodio samostalnu građevnu tvrtku (1896.–1912.). Projektirao je više stambenih zgrada u duhu historicizma (Gundulićeva 45a, Svačićev trg 15 i 16, Jurišićeva ulici 7). Od 1910. bio je gradski zastupnik, a od 1912. do 1920. predsjednik Trgovačke i obrtničke komore; za I. svjetskoga rata organizirao je opskrbu Zagreba hranom. Nakon rata bio je gradonačelnik Zagreba od 1920. do1921. te od 1922. do 1928.; na toj je dužnosti pridonio planskome razvoju grada i znatnoj graditeljskoj djelatnosti nakon I. svjetskoga rata.
1972. Počelo emitiranje Drugog programa Radiotelevizije Zagreb
Počelo emitiranje Drugog programa Radiotelevizije Zagreb (RTZ) koji je od 27. kolovoza prenosio natjecanja s Olimpijskih igara u Münchenu. Prijenos je trajao do 2. rujna 1972. godine.
No kao službeni početak TVZ 2 uzima se 29. studenoga 1972., kad je započelo emitiranje dnevnoga domaćeg programa od 20 do 23 sata, koji se u programskom rasporedu do 17. veljače 1973. nazivao »eksperimentalnim«.
Prvi urednik TVZ 2 bio je Ivo Vrdoljak, često i u funkcijama voditelja, novinara i glazbenog urednika. Program je odlukom generalnog direktora F. Wintera raspolagao svom dostupnom tehnikom RTZ-a, ali u početku su ga mogli gledati samo gledatelji s područja odašiljača Sljeme.
Nakon godinu dana počinje učestalo emitiranje dokumentarnih filmova, pa se Drugi program doživljavao kao dokumentarni. Sedamdesete su donijele i sve veće zanimanje gledatelja za kvizove, zabavu, filmove i sportske emisije. Istraživanja su pokazala da je Drugi program bio, u to vrijeme, najradije gledani dio programa RTZ-a. Osamdesetih je nastavljen trend povećane proizvodnje sve raznolikijega programa. Promjenom imena RTZ-a u HRT 1990. TVZ 2 postaje HTV 2.
2000. Umro je Ante Zaninović
Ante Zaninović (Beograd, 31. X. 1934. – Zagreb, 27. VIII. 2000.) bio je hrvatski filmski redatelj, scenarist, crtač i animator.
Studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Istaknuti autor u Zagrebačkoj školi crtanog filma, realizirao je zapažene animirane filmove Rezultat (1966.), O rupama i čepovima (1967., Zlatni leopard za kratkometražni film na festivalu u Locarnu 1968.), »minifilmove« Ab ovo (1971.) i Dezinfekcija (1975.), a najveći međunarodni odjek postigao filmom Zid (1965.). Sa Zlatkom Grgićem i Borisom Kolarom suautor je – redatelj, scenarist, crtač i animator – svih 12 filmova prve sezone crtane serije Profesor Baltazar (1969.), dočim je u drugoj sezoni 1971–72. samostalno režirao i nacrtao pet epizoda (Duga profesora Baltazara, Ledeno vruće, Lutke bez kose, Oblačna priča, Problem nespretnosti) te u trećoj sezoni 1977. sedam epizoda. Režirao je i dva kratkometražna igrana filma (Weekend, 1972.; Dobro jutro sine, 1978.) te za Filmoteku 16 nacrtao i režirao nekoliko nastavnih element-filmova. Objavio je fantastični roman Gesak (1997.) i knjigu legendi o Zagrebu Pero u jantaru (2000.); bavio se ilustriranjem knjiga i slikovnica, a u dječjem časopisu Smib objavljivao strip Kljunko i ostali.
2021. Umro je Stjepan Babić
Stjepan Babić (Oriovac, 29. XI. 1925. – Zagreb, 27. VIII. 2021.) bio je hrvatski jezikoslovac
Studirao slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1962. i doktorirao. Od 1955. do umirovljenja 1991. predavao je na kroatistici Filozofskog fakulteta.
Od 1991. redoviti član HAZU. Urednik Jezika od 1963., glavni i odgovorni urednik 1970–73. i 1976–2005. Bavio se ponajprije pitanjima suvremenoga hrvatskoga književnog jezika, osobito u tvorbi riječi. Njegova knjiga Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku (Zagreb, 1986., ³2002), koja je izašla u izdanju HAZU kao 2. svezak Nacrta za gramatiku hrvatskoga književnog jezika, smatra se u novije doba najuspjelijom sintezom iz tvorbe u slavenskim jezicima. Zajedno sa S. Pavešićem i S. Težakom obradio je morfologiju u 1. svesku istoga Nacrta (1991). Objavio je od 1963. do 1995. još 5 knjiga s temama iz hrvatskog jezikoslovlja. U suradnji sa S. Težakom objavio je pod raznim naslovima u 12 izdanja (jedno u Londonu) pregled hrvatske gramatike (1966–96), a zajedno s B. Finkom i M. Mogušem napisao je Hrvatski pravopis, koji je od 1972. do 2004. izašao u 8 izdanja (prvo od njih u Londonu). Objavio je više stotina članaka i rasprava u kroatističkim i slavističkim časopisima i zbornicima, domaćima i stranima, uglavnom o pitanjima suvremenoga hrvatskog jezika i pravopisa, ali i iz jezične povijesti. Pisao je i o hrvatskoj književnosti i priređivao izdanja starijih slavonskih pisaca. Dobio je Državnu nagradu za životno djelo (2004).
Glavna je tema Babićeva znanstvenog proučavanja tvorba riječi u suvremenomu hrvatskom književnom jeziku. Tomu je posvetio tridesetak znanstvenih rasprava tiskanih u domaćim i stranim časopisima.