1747. Rodio se Ivan Jarnović
Ivan Mane Jarnović (Palermo, 26. X. 1747. – Petrograd, 23. XI. 1804.) bio je hrvatski violinist i skladatelj, jedan od najvećih violinističkih virtuoza svoga vremena (vidi 23. studenoga).
1854. Rodio se Ksaver Šandor Gjalski
Ksaver Šandor Gjalski (pravo ime Ljubomil Tito Josip Franjo Babić) (Gredice kraj Zaboka, 26. X. 1854. – Gredice, 6. II. 1935.) bio je hrvatski književnik (vidi 6. veljače).
1914. Poginuo je Fran Galović
Fran Galović (Peteranec, 20. VII. 1887. – Radenkovići, Srbija, 26. X. 1914.) bio je hrvatski književnik.
1921. Umro je Ivan Milčetić
Ivan Milčetić (Milčetići, otok Krk, 27. VIII. 1853. – Varaždin, 26. X. 1921.) bio je hrvatski književni povjesničar, filolog, etnograf i folklorist.
1964. Velika poplava u Zagrebu
. U noći s 25. na 26. listopada 1964. rijeka Sava poplavila je Zagreb kada je došlo do pucanja nasipa. Trećinu grada Zagreba bila je poplavljena.
2012. Umro je Joža Horvat
Josip Joža Horvat (Kotoriba, 10. III. 1915. – Zagreb, 26. X. 2012.) bio je hrvatski književnik, pripovjedač i putopisac.
Borba za nezavisnost
- 1992. Hrvatske snage protjerale četnike s konavoskih brda.
1914. Poginuo je Fran Galović
Fran Galović (Peteranec, 20. VII. 1887. – Radenkovići, Srbija, 26. X. 1914.) bio je hrvatski književnik.
Studij slavistike i klasične filologije završio u Zagrebu 1913. Radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Unovačen početkom I. svjetskog rata; poginuo na srpskom bojištu. Za studija, kao istaknut pripadnik mladohrvatskoga liberalnopravaškog pokreta, pokrenuo i uređivao pravaško glasilo Mlada Hrvatska (1908.– 1909., 1911.) te započeo intenzivniju književnu i književnokritičku djelatnost.
U zborniku Hrvatska mlada lirika (1914.) zastupljen je s devet pjesama. Za života su mu objavljene četiri knjige (Tamara, Četiri grada, Začarano ogledalo, Ispovijed), a glavnina opusa ostala je po časopisima ili neobjavljena, ali dostupna u rukopisnoj ostavštini. Njegova najbolja zbirka pjesama, Z mojih bregov, izdana je posmrtno 1925. godine. Cjelokupni mu je književni opus objelodanjen zahvaljujući Juliju Benešiću (10 svezaka, 1942.– 1943.).
1921. Umro je Ivan Milčetić
Ivan Milčetić (Milčetići, otok Krk, 27. VIII. 1853. – Varaždin, 26. X. 1921.) bio je hrvatski književni povjesničar, filolog, etnograf i folklorist.
Slavensku i klasičnu filologiju studirao u Zagrebu i Pragu, bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, Rijeci i Varaždinu. Među njegovim književnopovijesnim prinosima ističu se oni o književnim poslanicama (O poslanicama 16. vijeka u dubrovačko-dalmatinskoj periodi hrvatske književnosti, 1882.), književni portreti (Dr. Julije Bajamonti i njegova djela, u časopisu Rad JAZU, 1912.) te članci o hrvatsko-talijanskim književnim vezama. Bavio se uglavnom problemima starije hrvatske književnosti, a među prvima je pisao o novijoj hrvatskoj književnosti, poglavito o preporodnom razdoblju za koje je predložio književnu periodizaciju. Jedan je od prvih u hrvatskoj književnoj historiografiji pisao o recentnoj literaturi svog vremena te o preporodnim procesima. Iz tog razdoblja izdvaja se članak Hrvati od Gaja do godine 1850., koji je objavio 1878., u kome daje kronološki prikaz zbivanja u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća. Mnogo je proučavao glagoljaštvo.
Jedan je od utemeljitelja hrvatske etnologije i prvi urednik Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena (1896.) u kojem je objavio znatan broj radova s etnografsko-folklorističkoga područja, od kojih je najpoznatiji Koleda u Južnih Slavena (1917.).
Pisao je dijalektološke rasprave (Čakavština Kvarnerskih otoka, Rad JAZU, 1895.) te one o hrvatskom jezičnom standardu. Osobite su mu zasluge u proučavanju hrvatskoga glagoljaštva jer je prikupljenu građu i usustavio. Najvažniji prilog književnoj povijesti je obrada starih glagoljskih rukopisa od kojih se kao krucijalno djelo ističe Hrvatska glagoljska biografija iz 1911. godine, dok drugi dio izdanja, iako pripremljen, nikada nije tiskan. Bavio se i analizom glagoljskih spisa iz Istre.
Bio je član brojnih strukovnih i kulturnih udruženja, a od 1893. godine postaje dopisni član povijesno-filološkog razreda JAZU-a.
Zbog svog nacionalno svjesnog rada, bio je nepoćudan vlastima. Nije mogao dobiti katedru na zagrebačkom sveučilištu iako ga je baš fakultet predložio za profesora. Osim znanstvenoga i književnog rada dosta je radio u nacionalnim i humanitarnim društvima.
1964. Velika poplava u Zagrebu
Rijeka Sava izlila se iz korita i poplavila je trećinu grada. U noći s 25. na 26. listopada 1964. rijeka Sava poplavila je Zagreb kada je došlo do pucanja nasipa. Posljedice poplave bile su katastrofalne, nabujala Sava poplavila je trećinu Zagreba, voda je prekrila više od šest tisuća hektara užeg gradskog područja na kojemu je živjelo 180 tisuća ljudi.
Poplava je odnijela 17 ljudskih života, 40 000 ljudi ostalo je bez krova nad glavom, potpuno je uništeno 10 000 stanova, 3297 gospodarskih zgrada, 61 trafo-stanica, oštećeno je 120 poduzeća, 2 kilometra autoceste, izgubljeno je 65 posto građevinskoga materijala iz skladišta, a štete su nanijete i na niz drugih materijalnih i kulturnih dobara.
Hrvatski redatelj i scenarist Bogdan Žižić snimio je o ovoj poplavi dokumentarni film „Poplava“.
2012. Umro je Joža Horvat
Josip Joža Horvat (Kotoriba, 10. III. 1915. – Zagreb, 26. X. 2012.) bio je hrvatski književnik, pripovjedač i putopisac.
Studirao je pedagogiju, filozofiju i književnost u Zagrebu i radio kao tajnik Matice hrvatske. Bio je urednik Kola i časopisa Republika. Pisao je romane, pripovijetke, drame, filmske scenarije, novinske članke i radiodrame. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski, slovenski kao i na esperanto jezik.
Njegovo najpopularnije djelo, po kojem je snimljena popularna tv serija, je ratno-humoristični roman Mačak pod šljemom. U tom djelu kreirao je lik izvana gruba, a osjećajna junaka iz naroda. Ipak, najpoznatija djela su mu putopisi o svojim pustolovinama na moru – Besa i Molitva prije plovidbe. Naime, Horvat je dva puta, 1965. i 1973. godine, oplovio svijet s brodovima Besa i Modra lasta. U tim putopisima Horvat spaja različite žanrovske obrasce (putopis, esej, lirska proza, anegdota, autobiografski zapis) i uobličava putopisnu retrospektivu svih svojih plovidba.
Ostala najpoznatija djela su mu: Za pobjedu, Prst pred nosom, Pripovijetke, Rasprodaja savjesti, Ni san, ni java, Abeceda ludih želja te romani za mlade Operacija Stonoga, Waitapu, Dupin Dirk i lijena kobila te Svjetionik.
Napisao je i nekoliko komedija, drama i filmskih scenarija, a 2005. objavio je autobiografiju Svjedok prolaznosti. Joža Horvat preminuo je 2012. godine u Zagrebu. Dobio je više priznanja i nagrada.