1458. Matija Korvin izabran je za ugarsko-hrvatskog kralja
Matija Korvin (Cluj, Rumunjska, 23. II. 1443. – Beč, 6. IV. 1490.) bio je hrvatsko-ugarski kralj (1458. – 1490.) i protukralj Češke (1469. – 1490.).
Matija Korvin, jedan od najmoćnijih i najbogatijih kraljeva u Europi svoga vremena, izabran je za hrvatsko-ugarskog kralja 24. siječnja 1458. godine. Izbor Matije za kralja održan je kod Budima, a Matija još nije imao ni 15 godina. Bio je sin poznatoga vojskovođe Jánosa Hunyadija, koji se osobito istaknuo u bitkama protiv Osmanlija. János Hunyadi umro je kod Beograda.
Bio je jedan od najznačajnijih ugarskih i hrvatskih vladara te posljednji koji je uspješno oslabio moć velikaša i ojačao središnju kraljevsku vlast. Zaslužan je za usporavanje osmanlijskog napredovanja na zapad, što je postigao osnivanjem obrambenih teritorijalnih jedinica na istoku kraljevstva. Bio je pokrovitelj umjetnosti i kulture. Njegov dvor bio je središte okupljanja i djelovanja najistaknutijih književnih i likovnih stvaratelja humanističkog perioda. Umro je bez legitimnog nasljednika, a u narodnoj predaji ostao je upamćen kao velik i pravedan vladar.
Na osvojenim područjima u sjeveroistočnoj Bosni osnovao je Jajačku i Srebreničku banovinu (1463.) i tako uspio za gotovo pola stoljeća zaustaviti osmansko napredovanje preko Save. Godine 1468. upustio se u rat protiv češkoga kralja Jurja Podjebradskoga, koji je trajao do 1471. Pošto je slomio otpor hrvatske magnatske obitelji Frankapana, osnovao je Senjsku kapetaniju sa sjedištem u Senju (1469.) za obranu od Mlečana i Osmanlija. Time je bio uspostavljen obrambeni sustav koji se protezao od Beograda, preko Jajačke i Srebreničke banovine te Senjske kapetanije do kraljevskih gradova u južnoj Hrvatskoj (Ostrovica, Knin, Klis). Iz toga je obrambenoga sustava Matija tijekom 1470-ih i početkom 1480-ih vodio vojne pohode protiv Osmanlija u Bosni i Srbiji. Njegov posljednji veći protuosmanski uspjeh bilo je osvojenje utvrde Šabac (1476.).
Dao je arhitektonski doraditi Budim i Višegrad u renesansnom stilu, a za njegove je vladavine utemeljena i svjetski poznata Bibliotheca Corviniana. Iako je imao priličnih uspjeha u zaustavljanju osmanskog vojnog napredovanja u Hrvatskoj i Ugarskoj, upravo su dinastičke borbe u koje se bio upleo u Srednjoj Europi oslabile njegov položaj prema Osmanskomu Carstvu. Nakon njegove smrti obrambeni sustav protiv Osmanlija počeo je slabiti, a politički utjecaj velikaških obitelji ponovno je ojačao.
1822. Rodio se Grgo Martić
Fra Grgo Martić (Rastovača kraj Posušja, BiH, 24. I. 1822. – Kreševo, BiH, 30. VIII. 1905.) bio je franjevac, preporodni književnik, sakupljač narodnih pjesama, kulturni i politički djelatnik. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih preporoditelja u Bosni (vidi 30. kolovoza).
1906. Slavoljub Penkala patentirao je prvu mehaničku olovku
Slavoljub Eduard Penkala (Liptovský Mikuláš, Slovačka, 20. IV. 1871. – Zagreb, 5. II. 1922.) bio je hrvatski inženjer kemije i izumitelj; poljskoga je podrijetla.
Prvu mehaničku olovku na svijetu pod nazivom „penkala“ patentirao je Slavoljub Penkala 24. siječnja 1906. Godine 1907. patentirao je prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom.
Kako se potražnja za njegovim izumima s vremenom povećavala, u suradnji s Edmundom Mosterom, u današnjoj Branimirovoj ulici gradi tvornicu olovaka u kojoj je svojedobno zaposleno čak 800 radnika, a njihovi proizvodi izvozili su se u više od 70 zemalja.
Od 1912. do 1926. to je bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu. Sljedeći korak u proizvodnji mehaničke olovke bila je izrada grafitnih mina u boji. Kupac je dobio mogućnost da olovka s jedne strane piše crvenom, a s druge plavom bojom.
1991. Preimenovanje JAZU u HAZU
- Redovni članovi JAZU tajnim su glasanjem odlučili da se JAZU preimenuje u HAZU.