Dogodilo se na današnji dan, 23. prosinca

by | pro 23, 2024 | Dogodilo se na današnji dan

1643. Začetak Hrvatskog državnog arhiva

Današnji dan 1643. može se smatrati simboličnim začetkom Hrvatskog državnog arhiva kada je Hrvatski sabor donio odluku o izradi posebne škrinje povlastica Kraljevine (Škrinji privilegija, lat. Cista privilegiorum). Temeljem saborske odluke zemaljski blagajnik Ivan Zakmardi de Diankovec dao izraditi posebnu škrinju povlastica Kraljevine, u kojoj se čuvaju zemaljske isprave, povlastice i zakonske odredbe. Na svojoj prednjoj strani ima naslikane grbove Hrvatske i Slavonije, a imala je zaštitnu bravu koja se otključavala s tri različita ključa (jedan je svojedobno čuvao ban, drugi podban, a treći protonotar).

 

1670. Rodio se Vicko Zmajević

Vicko Zmajević (Perast, 23. XII. 1670. – Zadar, 11. IX. 1745.) bio je hrvatski nadbiskup, pisac i političar (vidi 11. rujna).

 

1721. Umro je Ivan Šiškov Gundulić

Ivan Šiškov Gundulić (Dubrovnik, 13. II. 1678. – Dubrovnik, 23. XII. 1721.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj.

 

1991. Hrvatski dinar

Dana 23. prosinca 1991. godine uvedena je nova valuta u Hrvatskoj, hrvatski dinar, koja je zamijenila jugoslavenski dinar. Hrvatski dinar bio je prijelazno sredstvo plaćanja, sve dok nije uvedena hrvatska kuna 1994. godine.

 

2001. Umro je Lav Znidarčić

Lav Znidarčić (Split, 14. VIII. 1918. – Zagreb, 23. XII. 2001.) bio je hrvatski odvjetnik, kulturni djelatnik, hrvatski uznik i rodoljub.

 

2020. Umro je Pero Kvrgić

Pero Kvrgić (Moravice, 4. III. 1927. – Zagreb, 23. XII. 2020.), bio je hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac.

 

Borba za nezavisnost

  • 1992. Ustrojena je 7. gardijska brigada u Varaždinu.

 

  • 1997. Hrvatski radio Vukovar vratio se u matični grad, nakon 6 godina izgnanstva.

 

1643. Začetak Hrvatskog državnog arhiva

Današnji dan 1643. može se smatrati simboličnim začetkom Hrvatskog državnog arhiva kada je Hrvatski sabor donio odluku o izradi posebne škrinje povlastica Kraljevine (Škrinji privilegija, lat. Cista privilegiorum). Temeljem saborske odluke zemaljski blagajnik Ivan Zakmardi de Diankovec dao izraditi posebnu škrinju povlastica Kraljevine, u kojoj se čuvaju zemaljske isprave, povlastice i zakonske odredbe. Na svojoj prednjoj strani ima naslikane grbove Hrvatske i Slavonije, a imala je zaštitnu bravu koja se otključavala s tri različita ključa (jedan je svojedobno čuvao ban, drugi podban, a treći protonotar). Hrvatski državni arhiv s vremenom je narastao na svoj današnji opseg. Danas je škrinja smješten u zgradi na Marulićevom trgu u Zagrebu (Hrvatski državni arhiv). U početku čuvala se u sakristiji zagrebačke katedrale, a 1764. premještena je u sabornicu na Markovu trgu nakon čega je Sabor donio posebne mjere za zaštitu tih prostorija. Daljnji razvoj arhivske službe obilježile su aktivnosti Hrvatskoga kraljevinskog vijeća. U Banskoj Hrvatskoj sređuju se i popisuju najvažniji arhivi i pismohrane, a u Kraljevinskome arhivu sastavljeni su i prvi elenhi (spisi) i repertoriji. 1797. godine Sabor je predložio otvaranje stalnoga mjesta arhivista Kraljevinskoga arhiva, što je kralj i odobrio, te je na to mjesto 1800. imenovan Ivan Zrnčić.

 

1721. Umro je Ivan Šiškov Gundulić

Ivan Šiškov Gundulić (Dubrovnik, 13. II. 1678. – Dubrovnik, 23. XII. 1721.) bio je hrvatski književnik i prevoditelj.

Školovao se u Dubrovačkom kolegiju (Collegium Ragusinum). Godine1696. ulazi u Veliko vijeće i otada obavlja dužnosti upravne i sudske vlasti; bio je knez u Konavlima, u Stonu, a zatim u Lastovu. Član Senata bio je 1717., 1719. i 1721. godine.

Obnašao je mnogobrojne dužnosti u upravi Republike. Njegov književni rad nije do danas precizno definiran, a ni kritički izdan. Pod nazivom Radmio preradio je Tassovu pastoralu Aminta. U djelu Suze i tužbe Radmilove, ciklusu od devet ljubavnih pjesama, preradio je barokni spjev Sospiri d’Ergasto G. Marina. Tragikomedija Oton obrađuje pseudopovijesnu priču o kralju Otonu i zloj kraljici Sunčanici te nakon mnogih zapleta završava pobjedom pravednih i dobrih. Katkad mu se pripisuje i adespotna tragedija Filomena.

 

1991. Hrvatski dinar

Dana 23. prosinca 1991. godine uvedena je nova valuta u Hrvatskoj, hrvatski dinar, koja je zamijenila jugoslavenski dinar. Hrvatski dinar bio je prijelazno sredstvo plaćanja, sve dok nije uvedena hrvatska kuna 1994. godine.

Zamjena dotadašnjeg jugoslavenskog dinara za hrvatski dinar obavljala se u omjeru 1:1 i trajala je od 23. prosinca 1991. godine pa do kraja iste godine. Tečaj hrvatskog dinara prema stranim valutama odredila je Narodna banka Hrvatske (NBH) početkom 1992. godine. Po tom je tečaju njemačka marka (DEM) – koja je u to doba bila najcjenjenija valuta u Europi – vrijedila 55 hrvatskih dinara (HRD).

Uvođenje hrvatskog dinara bilo je važno kao simbol hrvatske monetarne samostalnosti. U optjecaj su na današnji dan 1991. godine ušle novčanice od 1, 5, 10, 25, 100, 500 i 1000 hrvatskih dinara, a sljedećih godina tiskane su još i novčanice od 2000, 5000, 10 000, 50 000 i 100 000 hrvatskih dinara.

Zanimljivo je da su sve novčanice hrvatskog dinara imale na prednjoj strani lik Ruđera Boškovića, slavnog hrvatskog znanstvenika i isusovca iz 18. stoljeća. Novčanice od 1 do 1000 dinara imale su na stražnjoj strani prikaz zagrebačke katedrale, a one od 2000 do 100 000 HRD sliku skulpture Povijest Hrvata Ivana Meštrovića. Zanimljivo je da hrvatski dinar uopće nije imao kovanice.

 

 

2001. Umro je Lav Znidarčić

Lav Znidarčić (Split, 14. VIII. 1918. – Zagreb, 23. XII. 2001.) bio je hrvatski odvjetnik, kulturni djelatnik, hrvatski uznik i rodoljub.

U Zagrebu je studirao na Pravnom fakultetu gdje je diplomirao i 1942. doktorirao. Kao pravnik radio je u Hrvatskoj radničkoj komori, gospodarstvu i upravnim tijelima. Nakon više godina dobio je dopuštenje da otvori svoj odvjetnički ured 1968. godine.

Šesnaest puta mijenjao je zaposlenja, šest se puta selio, četiri puta doživio premetačinu stana i četiri puta bio u zatvoru u razdobljima 1950. – 1953. i 1975. – 1976. Dvije je godine proveo u zatvoru bez suđenja.

Aktivan u katoličkoj organizaciji mladeži Veliko križarsko bratstvo (predsjednik 1942.– 45. i obnovljene organizacije 1992.– 1993). Nakon 1945. zbog svojih uvjerenja višekratno zatvaran. Istaknuti kulturni djelatnik, u katoličkim krugovima smatran jednim od najuglednijih katolika laika u Hrvatskoj tijekom XX. st.

Nakon sloma hrvatskog proljeća branio je studente i članove Matice hrvatske na političkim procesima.

Bio je urednik i suradnik mnogih časopisa i listova (»Odvjetnik«, »Kolo«, »Vijenac«, »Križarska straža«…)  Objavio je knjigu svjedočanstava Alojzije Stepinac, Matica hrvatska, 1998.

Umro je u Zagrebu 23. prosinca 2001. Pokopan je na Mirogoju 29. prosinca 2001.

 

2020. Umro je Pero Kvrgić

Pero Kvrgić (Moravice, 4. III. 1927. – Zagreb, 23. XII. 2020.), bio je hrvatski kazališni, filmski i televizijski glumac.

Prva kazališna iskustva stekao je tijekom II. svjetskog rata u partizanskim kazališnim družinama. U Zagrebu je 1945–48. pohađao Zemaljsku glumačku školu, potom je angažiran u Dramskom studiju HNK-a te je 1949–53. član ansambla HNK-a u Zagrebu. Od 1953. do 1986. član je ansambla Zagrebačkoga dramskog kazališta (poslije Gradsko dramsko kazalište »Gavella«), kojemu je jedan od osnivača. Od 1986. do umirovljenja 1988. ponovno je u HNK-u u Zagrebu. Nastupao je i u drugim kazalištima i na festivalima. Punu afirmaciju ostvario je u GDK-u »Gavella«, gdje ostvaruje niz antologijskih, redom karakternih i (tragi)komičnih uloga te na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Golemu glumačku transformativnost postignuo je u svojoj najslavnijoj glumačkoj kreaciji, kao On u Stilskim vježbama Raymonda Queneaua (Teatar u gostima, 1968.) koju je kontinuirano tumačio više od 50 godina. Često je nastupao u dramskome programu televizije i radija, a nekoliko je većih uloga ostvario i na filmu. Navodi se da je ostvario više od 190 uloga.

Svoje kazališne feljtone skupio je u knjizi Stilske vježbe (2004.). Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja. Godine 1986. dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo. Preminuo je u 93 godini života, u Zagrebu.