1908. Umro je Spiridon (Špiro) Bruisina
Spiridion (Špiro) Brusina (Zadar, 11. XII. 1845. – Zagreb, 21. V. 1908.) bio je hrvatski zoolog
1912. Umro je Natko Nodilo
Natko Nodilo (Split, 31. VIII. 1834. – Zagreb, 21. V. 1912.) bio je hrvatski političar, povjesničar i publicist.
1914. Rodio se Oton Gliha
Oton Gliha (Črnomelj, Slovenija, 21. V. 1914. – Zagreb, 20. VI. 1999.) bio je hrvatski slikar.
Borba za nezavisnost
- 1991. Četnički vojvoda Šešelj došao u Knin dati podršku pobunjenicima.
1908. Umro je Spiridon (Špiro) Bruisina
Spiridion (Špiro) Brusina (Zadar, 11. XII. 1845. – Zagreb, 21. V. 1908.) bio je hrvatski zoolog.
Studirao je u Beču. Profesor u Zadru postao 1867., a potkraj te godine pristav u prirodoslovnom odjelu Narodnog muzeja u Zagrebu.
Upravitelj Zoološkoga muzeja postaje 1876. i na tom radnom mjestu ostaje do umirovljenja 1901. Uz posao u muzeju bio je prvi profesor zoologije na zagrebačkom Sveučilištu i predstojnik Zoologičko-zootomičkog zavoda. Dopisnim članom tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1870. Za redovnoga člana izabran je 1874. Bio je i dugogodišnji član ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda, član Hrvatskog sokola i tajnik Hrvatskoga sokolskog saveza, član i veliki meštar lože Hrvatska vila. Starješina je slobodne zidarske lože Hrvatska vila od 1894., a od 1900. postaje njezin počasni starješina.
Tijekom svoje znanstvene karijere bavio se sustavnim izučavanjem živih i izumrlih mekušaca, ptica i sisavaca. U sklopu Narodnoga muzeja u Zagrebu sakupio je veliku zbirku hrvatskih kopnenih, slatkovodnih i morskih mekušaca. Prvi je opisao više od 600 neogenskih vrsta i podvrsta, oko 70 recentnih jadranskih i nekoliko desetaka recentnih kopnenih i slatkovodnih vrsta ili podvrsta. O pojedinim neogenskim rodovima otkrivenim u hrvatskim krajevima napisao je brojne monografije, a 1886. pokušao je prikazati cjelokupnu faunu mekušaca u Austro-Ugarskoj. Baveći se recentnim i fosilnim mekušcima, pronašao je mnogo novih taksona. Prvi je organizirao ornitološka promatranja te je uz pomoć Milutina Barača uredio najbolju lokalnu ornitološku zbirku u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Poduzeo je naše prvo znanstveno istraživanje Jadranskog mora (1894.).
Njegovim dolaskom u Zoološki muzej započinje razvitak Zoološkog muzeja kao moderne prirodoznanstvene ustanove. Utemeljio je i uredio mnoge muzejske zbirke, osobito malakološku i ornitološku, stvorio vrijednu knjižnicu čime je zagrebački Zoološki muzej već potkraj stoljeća postao jedan od najuglednijih u tom dijelu Europe.
Iz malakologije objavio je 60 rasprava; najvažnijom se smatra Građa za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, 1897. Objavio je dvadesetak znanstvenih rasprava o pticama. Svoje je radove objavljivao i na njemačkome jeziku.
Glavno djelo: Prirodopisne znanosti, osobito zoologičke, uopće i kod nas 1876.
Njegova bogata rukopisna ostavština čuva se u Arhivu HAZU u Zagrebu.
1912. Umro je Natko Nodilo
Natko Nodilo (Split, 31. VIII. 1834. – Zagreb, 21. V. 1912.) bio je hrvatski političar, povjesničar i publicist.
Od 1853. studirao je teologiju u Zadru, a 1856. napustio je studij i postao pomoćni učitelj na splitskoj gimnaziji. Od 1857. do 1861. studirao je povijest i geografiju u Beču.
Bio je glavni urednik novopokrenutoga lista Il Nazionale u Zadru. Zastupao je politiku ujedinjenja Dalmacije s Banskom Hrvatskom, koja je osobito došla do izražaja tijekom njegove žestoke polemike s autonomaškim predstavnikom N. Tommaseom. Nekoliko je puta bio sudski proganjan (1863–64), a potkraj 1866. napustio je mjesto urednika Il Nazionalea.
Bio je zastupnika u Dalmatinskom saboru. Od 1867. bio je učitelj na zadarskoj gimnaziji, a od 1874. prvi profesor opće povijesti na Sveučilištu u Zagrebu. Preseljenjem u Zagreb povukao se iz javnoga života i posvetio znanstvenome radu. Od 1890. do 1891. bio je rektor Sveučilišta, a 1901. je umirovljen. God. 1907. izabran je za predsjednika Društva hrvatskih književnika. U povijesnim istraživanjima ponajviše je proučavao ranu srednjovjekovnu povijest Hrvata i jugoistočne Europe. Napisao je prvu opću povijest srednjega vijeka na južnoslavenskom prostoru. Znanstvene rasprave objavljivao je u Radu JAZU. Značajnija djela: Postanje svjetovne papinske vlasti ili pedeset godina talijanske historije (724–774) (1878), Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski (I–III, 1898–1905).
Nodilo je cijelo vrijeme dok je bio urednik njegovao liberalnu i projugoslavensku orijentaciju lista. Kada je u Narodnoj stranci osnažila hrvatska nacionalna ideja, koja je zahvatila i “Il Nazionale”, Nodilo je1867 godine napustio uredništvo i zaposlio se u zadarskoj gimnaziji.
Nakon raskola s nacionalnom strujom u Narodnoj stranci koju je predvodio Mihovil Pavlinović Nodilo se preselio u Zagreb kada su ga 1874. godine pozvali Rački i Strossmayer na zagrebačko sveučilište. Bio je prvi profesor opće povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao povjesničar proučavao je ranu srednjovjekovnu povijest Hrvata, Srba i jugoistočne Europe. Nodilovo „slovinstvo“, to jest ideologija nerazlikovanja Hrvata i Srba bila je štetna i često je zlorabljena u protuhrvatske svrhe.