1857. Rodio se Ivan Devčić
Ivan Devčić (Gospić, 21. XII. 1857. – Zagreb, 19. X. 1908.) bio je učitelj, povijesni pisac, pripovjedač i publicist (vidi 19. listopada).
1891. Rodila se Božena Deželić
Božena Deželić (Jastrebarsko, 21. XII. 1891. – Zagreb, 10. X. 1971.) bila je gimnazijska profesorica, novinarka, urednica časopisa (vidi 10. listopada).
1903. Umro je Ivo Benko
Ivo Benko barun Bojnički (Johann Benko Freiherr von Boinik); (Karlovac, 26. IX. 1851. – Gorica, 21. XII. 1903.) bio je prvi hrvatski profesionalni astronom.
1914. Rodio se Ivan Generalić
Ivan Generalić (Hlebine, 21. XII. 1914. – Koprivnica, 27. XI. 1992.) bio je hrvatski naivni slikar (vidi 27. studenoga).
1945. Ubijen je Miroslav (Stjepan) Grđan
Miroslav (Stjepan) Grđan (Čakovec, 21. XII. 1915 — Bleiburg, 1945.) bio je skladatelj, franjevac.
1954. Osnovan Tehnički muzej u Zagrebu
Odluka o osnivanju Tehničkog muzeja u Zagrebu donesena je 21. prosinca 1954. godine.
1955. Umro je Milan Marjanović
Milan Marjanović (Kastav, 12. V. 1879. – Zagreb, 21. XII. 1955.) bio je hrvatski književnik, publicist i filmski djelatnik.
1986. Umro je Ivo Vitić
Ivo Vitić (Šibenik, 21. II. 1917. – Zagreb, 21. XII. 1986.) bio je hrvatski arhitekt
1990. Grb i zastava Republike Hrvatske
Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske 21. prosinca 1990. godine.
2013. Umro je Karlo Mirth
Karlo Mirth (Otočac, 15. VII. 1917. – Farmington, Connecticut, 21. XII. 2013.) bio je hrvatski publicist i iseljenički djelatnik.
Borba za nezavisnost
- 1990. Uspostava „SAO Krajine“ 21. prosinca 1990.
- 1991. Zrakoplovstvo JA bombardiralo je sportski aerodrom „Vrsar“ kod Poreča, u Istri. Ubili su 2 civila.
- 1994. Otvorena autocesta Zagreb-Slavonski Brod koju su kod Okučana okupirali i presjekle jedinice JA i mjesni pobunjeni četnici 1991. godine.
1903. Umro je Ivo Benko
Ivo Benko barun Bojnički (Johann Benko Freiherr von Boinik); (Karlovac, 26. IX. 1851. – Gorica, 21. XII. 1903.) bio je prvi hrvatski profesionalni astronom.
Završio je 1872. godine Mornaričku akademiju austrougarske mornarice u Rijeci. Službovao je na više brodova austrougarske mornarice. Objavio je putopise s putovanja.
Imenovan za vršitelja dužnosti ravnatelja Mornaričke zvjezdarnice u Puli 1884./1885. nakon smrt ravnatelja Franza Laschobera. Potaknut tim iskustvom završava studij astronomije u Grazu, vraća se ponovno u aktivnu mornaričku službu, te 1893. godine, s činom kapetana fregate, preuzima mjesto ravnatelja Pulske zvjezdarnice. Tijekom devet godina njegova upravljanja zvjezdarnicom, vršilo se mnoštvo astronomskih i geofizičkih opažanja vezanih uz potrebe austro – ugarske flote. Najvažniji rezultati sa znanstvenog polja su objavljivani u tada vodećem astronomskom časopisu Astronomische Nachrichten. Ipak, mjesto u povijesti astronomije donijelo mu je jedno jedino opažanje, 4. veljače 1898. godine, kojim je dokazao da Zemlja nema drugi, tamni, prirodni satelit. Asteroid otkriven sa zvjezdarnice u Višnjanu imenovan je njemu u čast, (9814) Ivobenko.
1945. Ubijen je Miroslav (Stjepan) Grđan
Miroslav (Stjepan) Grđan (Čakovec, 21. XII. – Bleiburg, 1945.) bio je skladatelj, franjevac.
Glazbu počeo učiti u čakovečkog orguljaša Jurja Šraja, a nastavio kao pitomac franjevačkog odgojnog zavoda u Varaždinu gdje je polazio i gimnaziju. Godine 1932. stupio je u Franjevački red i dobio ime Pacifik (Miroslav). Za školovanja u Varaždinu svladao je nekoliko instrumenata pa je postao stalnim orguljašem franjevačke crkve, a sudjelovao je i u glazbovanju pjevačkog zbora i tamburaškog orkestra. Od 1934. studira teologiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Studij teologije nastavlja 1935. u Metzu gdje polazi i Konzervatorij proučavajući napose gregorijansko pjevanje.
Za svećenika je zaređen 1938. u Franjevačkom samostanu na Trsatu. Nakon ponovnog boravka u Metzu vraća se u Zagreb. Godine 1941. diplomirao je na Bogoslovnom fakultetu i započeo studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.
Tijekom desetak godina skladateljskog rada ostvario je opus od 65 skladba: vokalnih, vokalno-instrumentalnih, orguljskih, komornih i orkestralnih, pretežito crkvenih ili nadahnutih duhovnom tematikom. Načinio je i tridesetak obradba i harmonizacija narodnih i crkvenih popijevaka. Članke i glazbene rasprave objavio je u Sv. Ceciliji, Hrvatskoj straži i Luči.
Od većih radova ističu se misterij »Sveti Franjo«, »Kantata o križu«, »Sonate pastorale«, »Suita u G-duru«, »Magnificatibur« za muški zbor i orkestar, »Misa za orgulje«, »Lauretanske litanije« za mješoviti zbor i orgulje, koral »Pjesma stvorovima«, ciklus pjesama »Popijevke« i nedovršena simfonijska pjesma »Zrinskom gradu«.
Početkom svibnja 1945. krenuo je iz Hrvatske i nestao. Službena umrlica izdana je 11. srpnja 1957. na kojoj je kao dan smrti naveden 16. svibnja 1946. na nepoznatom mjestu. Ako je to točno, značilo bi da je godinu dana bio negdje zatočen.
1954. Osnovan Tehnički muzej u Zagrebu
Odluka o osnivanju Tehničkog muzeja u Zagrebu donesena je 21. prosinca 1954. godine. Veliku zaslugu za osnivanje tog muzeja imao je dr. Božo Težak, tadašnji profesor na Sveučilištu u Zagrebu. Težak, koji je po obrazovanju bio prvenstveno kemičar, no kasnije se bavio i informatikom, bio je dugogodišnji predsjednik Savjeta Tehničkog muzeja. Inspiraciju za muzej dali su mu veliki svjetski znanstveno-tehnički muzeji.
Prvi ravnatelj Tehničkog muzeja u Zagrebu bio je Predrag Grdenić, a današnja lokacija na Savskoj cesti toj je instituciji dodijeljena 1959. godine. Zgrade u kojima je danas smješten Tehnički muzej projektirao je ugledni arhitekt Marijan Haberle, koji je svojedobno bio predsjednik Društva arhitekata Hrvatske.
Prve odjele Tehničkog muzeja činili su Transformacija energije, Prometna sredstva i Geološki odjel s modelom rudnika u naravnoj veličini, a kasnije su dodani novi sadržaji. Dio Tehničkog muzeja prikazuje djelovanje znamenitog Nikole Tesle, a 2015. godine muzej je i službeno preimenovan u Tehnički muzej Nikola Tesla.
Kompleks zgrada u kojima se danas nalazi Tehnički muzej izgrađen je 1948. za potrebe Zagrebačkoga zbora (prethodnice Zagrebačkog velesajma).
1955. Umro je Milan Marjanović
Milan Marjanović (Kastav, 12. V. 1879. – Zagreb, 21. XII. 1955.) bio je hrvatski književnik, publicist i filmski djelatnik.
Studirao je u Pragu na trgovačkoj akademiji. Radio je kao novinar i urednik u Karlovcu, Dubrovniku, Rijeci, Splitu i Beogradu. Pokrenuo je i uređivao desetak književnih časopisa i političkih listova: Novu nadu, Narodnu misao, Svjetlo, Crvenu Hrvatsku, Novi list, Obzor i Pokret, Slobodu i druge.
Sudjelovao je u osnutku Jugoslavenskog odbora, u Londonu je sa Srđanom Tucićem izdavao Southern Slav Bulletin (1915.), u SAD-u Jugoslavenski svijet (1916.) i Obnovu (1918–19.), te nakon povratka u domovinu Savremenik Društva hrvatskih književnika (1920.) i beogradske Vidike (1938–40.). U SAD-u je 1926. organizirao izložbe Ivana Meštrovića. Od 1927. u Zagrebu voditelj Foto-filmskog laboratorija Škole narodnoga zdravlja do 1929. Vodio je državni Centralni presbiro u Beogradu do umirovljenja 1934. godine. Nakon Drugog svjetskog rata živio i radio u Beogradu. Od 1951. godine bio je redoviti član JAZU-a., a od 1952. do smrti bio je u Zagrebu predsjednik Jadranskog instituta JAZU.
Jedan je od istaknutijih pripadnika modernističkoga pokreta i, uz A. G. Matoša, vodeći književni kritičar moderne. Osim kritika pisao je članke, studije i polemike te pjesme, novele, romane i drame surađujući u gotovo svim novinama i časopisima.
Marjanovićev književnoumjetnički, po općoj ocjeni, manje uspješan rad (pjesme Via Crucis, Mi budale, kratka proza Fragmenti, roman Karijera, drame Ivičina karijera, Besposlen svijet, Tlavata), ostao je sasvim u sjeni njegove kritičarske djelatnosti (Iza Šenoe, Književne studije i prikazi, Vladimir Nazor kao nacionalni pjesnik) i publicistike (Hrvatski pokret, Narod koji nastaje). Njegova hrestomatija Hrvatska moderna (I–II, 1951.) prva je kritička sinteza hrvatske književne moderne, a Savremenoj Hrvatskoj (1913.) namjera je bila upoznati srpsku javnost s genezom hrvatsko-srpskih odnosa.
S filmom se Marjanović upoznao tokom boravka u SAD-u, gdje je 1926. u New Yorku pohađao tečaj fotografske i filmske tehnike i režije. Osim kao voditelj produkcije Foto-filmskog laboratorija Škole narodnog zdravlja, u njezinu radu sudjelovao je kao redatelj i scenarist namjenskih, obrazovno-prosvjetnih filmova, realiziravši ih 22, u suradnji sa snimateljem Stanisławom Noworytom.
Uz dokumentarne filmove Modeliranje, lijevanje i cizeliranje Meštrovićevih Indijanaca (1927–28.) i Otkrivanje spomenika Grguru Ninskom (1929.), povijesno su značajni oni realizirani pionirskim animacijskim tehnikama – film sjenâ Čarobnjaci (1928.), crtano-siluetni (nesačuvani) filmovi Čuvaj se rose i sape iz ustiju drugog čovjeka, Ivin zub, Macin nos i Kako je počela griža u selu Prnjavor ( svi 1929.) te jedan od prvih domaćih crtanih filmova, Martin u nebo, Martin iz neba (1929., nije sačuvan).
1986. Umro je Ivo Vitić
Ivo Vitić (Šibenik, 21. II. 1917. – Zagreb, 21. XII. 1986.) bio je hrvatski arhitekt
Diplomirao arhitekturu 1941. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Od 1946. bio je projektant u Arhitektonskom projektnom zavodu, a od 1951. vodio Arhitektonski biro »Vitić«.
Projektirao je više obiteljskih vila u Zagrebu, Pionirski grad, Kockicu (Zgrada društveno-političkih organizacija u Zagrebu), domove JNA u više gradova, neboder u Zagrebu (kojeg nazivaju Vitićevim ili Šarenim neboderom), zgrada klizališta na Zagrebačkom velesajmu i druge objekte.
Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1984.).
1990. Grb i zastava Republike Hrvatske
Sabor Republike Hrvatske donio je Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske 21. prosinca 1990. godine. Novost u grbu bila je kruna s pet štitova i povijesnim hrvatskim grbovima, i to s najstarijim poznatim grbom Hrvatske te s grbovima Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije. Likovni prikaz novog grba izradio je akademik Miroslav Šutej, a prihvatila ga je komisija kojoj je bio na čelu prof. dr. sc. Nikša Stančić, predstojnik katedre za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kod zastave je definirano da joj je širina dvostruko veća od visine. U rujnu 2011. predsjedništvo Hrvatskoga sabora donijelo je odluku da se izrade i objave grafički standardi za grb i zastavu RH, kako bi se izbjegla dotadašnja situacija da su u javnoj uporabi bile njihove brojne inačice načinjene raznim tehnikama.
2013. Umro je Karlo Mirth
Karlo Mirth (Otočac, 15. VII. 1917. – Farmington, Connecticut, 21. XII. 2013.) bio je hrvatski publicist i iseljenički djelatnik.
Diplomirao je šumarstvo na Fakultetu poljoprivrede i šumarstva u Zagrebu (1942.); studirao novinarstvo u Rimu, španjolsku književnost i kulturu u Barceloni. Godine 1962. završio je visoki studij bibliotekarstva i informacijskih znanosti na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Voditelj informacijskoga centra korporacije Foster Wheeler (umirovljen 1986.). Godine 1947. pokrenuo je časopis Croatia Press koji je izdavao i uređivao do 1980. Od 1960. s J. Jarebom urednik je časopisa Journal of Croatian Studies, glasila Hrvatske akademije u Americi. Surađivao je i u mnogim drugim hrvatskim iseljeničkim publikacijama pišući uglavnom o temama iz političkog i kulturnog života Hrvata u emigraciji. Izbor tih članaka objavio je 2003. pod naslovom Život u emigraciji. Posebice se bavio životom i djelom I. Meštrovića (Iz uspomena na Meštrovića, Meštrović u Americi – Meštrović in America). Godine 1958.– 1968. bio je predsjednik Hrvatske akademije u Americi, a zbog svojega je doprinosa radu te institucije 1993. imenovan njezinim počasnim doživotnim predsjednikom.
Bio je hrvatski publicist, urednik, poliglot, izdavač i esejist, jedna od vodećih intelektualnih osobnosti hrvatske dijaspore na sjevernoameričkome kontinentu u drugoj polovici 20. stoljeća. Djelovao je u SAD-u i Španjolskoj.