1899. Rodio se Andrija Hebrang
Andrija Hebrang (otac) (Bačevac pokraj Virovitice, 22. X. 1899. – Beograd, ? VI. 1949.) bio je hrvatski revolucionar, političar i državnik.
1924. Umro je Viktor Kovačić
Viktor Kovačić (Ločka Vas kraj Huma na Sutli, 28. VII. 1874. – Zagreb, 21. X. 1924.) bio je hrvatski arhitekt.
1992. Umro je Ante Ciliga
Ante Ciliga (Šegotići kraj Vodnjana, 20. II. 1898. – Zagreb, 21. X. 1992.) bio je hrvatski političar, ljevičarski revolucionar, novinar i publicist.
2003. U Zbor kardinala Svete Rimske Crkve uvršten je Josip Bozanić
Papa Ivan Pavao II. uvrstio je Josipa Bozanića u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve na svečanom konzistoriju u Rimu 21. listopada 2003. godine.
2021. Umro je Žarko Potočnjak
Žarko Potočnjak (Pakrac, 3. II. 1946. – Zagreb, 21. X. 2021.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
2021. Umro je Anđelko Vuletić
Anđelko Vuletić (Trebimlja kraj Ravnog, BiH, 9. VI. 1933. – Zagreb, 21. X. 2021.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački književnik.
Borba za nezavisnost
- 1991. Srpska JNA napala centar Karlovca topovima i VBR-ovima.
- 1993. Zločin Armije BiH u selu Kopijari.
1924. Umro je Viktor Kovačić
Viktor Kovačić (Ločka Vas kraj Huma na Sutli, 28. VII. 1874. – Zagreb, 21. X. 1924.), bio je hrvatski arhitekt.
Obrtnu školu i zidarski zanat izučio je u Grazu. Godine 1891. vratio se u Zagreb i radio u atelijerima G. Carneluttija, K. Waidmana i H. Bolléa, a 1899. završio je Akademiju u Beču kod istaknutoga predstavnika moderne arhitekture O. Wagnera. Iste godine otvorio je vlastiti atelijer u Zagrebu. Svestranim djelovanjem kao arhitekt, pisac i pedagog utjecao je na razvoj moderne arhitekture u Hrvatskoj. Isticanjem profesionalne etike i umjetničkoga značaja arhitekture pridonio je prevladavanju obrtničko-poduzetničkoga mentaliteta i proširio društvenu odgovornost na sva područja prostornog oblikovanja (priznavanje autorskih prava arhitekata, raspisivanje javnih natječaja). Priklonio se skupini modernih hrvatskih umjetnika oko V. Bukovca, a svojim programskim tekstom Moderna arhitektura, objavljenim u časopisu Život, borio se protiv historicizma i tražio da moderna arhitektura odgovara suvremenim potrebama i udobnosti. Sa skupinom istomišljenika osnovao je 1906. Klub hrvatskih arhitekata. Od 1922. bio je redoviti profesor Visoke tehničke škole u Zagrebu.
Na njegovim prvim projektima u Zagrebu zamjetljiv je utjecaj secesije. Posežući za građevinskim oblicima Bizanta, 1912. počeo je gradnju svoje najveće građevine do tada, crkve sv. Blaža s dominantnom armiranobetonskom kupolom, prvom takvom konstrukcijom u nas, u tlocrtnoj shemi grčkoga križa. Također je izveo više manjih projekata i adaptacija. Godine 1923. započeo je izgradnju palače Burze, koju je dovršio H. Ehrlich nakon njegove smrti, 1924. Klasične elemente na pročelju (jonski stupovi) povezao je u skladnu reprezentativnu cjelinu sa strogim kubusom zgrade, a idejnim prijedlogom za zgradu nasuprot Burzi ostvario je reprezentativan ulaz u novi dio grada. – Za razvoj hrvatskoga graditeljstva osobito je važno Kovačićevo nastojanje na podizanju vrsnoće obrta, pri čemu je posebnu pozornost poklanjao unutarnjem uređenju (adaptacija vlastitoga stana na mansardi kuće u Masarykovoj ulici 21–23 u Zagrebu, koji je Muzej grada Zagreba uredio i otvorio za javnost 1994.). Na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu bio je posmrtno nagrađen Velikom nagradom (1925.).
Kovačić je jedan od najznačajnijih hrvatskih arhitekata. Neka od važnijih zagrebačkih djela su Crkva sv. Blaža, palača Burze, kuća Frank, palača Slaveks i uređenje Jezuitskog trga u Zagrebu, kao i mauzolej De Piennes u Vrbovcu, te brojni stambeni natječaji, interijeri i regulacije.
U časopisu Život objavljuje programatsku raspravu Moderna arhitektura. Svojim kontroverznim tezama i istupima u javnosti Kovačić je uzdrmao arhitektonsku scenu svoga doba te stvorio brojne neprijatelje.
1992. Umro je Ante Ciliga
Ante Ciliga (Šegotići kraj Vodnjana, 20. II. 1898. – Zagreb, 21. X. 1992.) bio je hrvatski političar, ljevičarski revolucionar, novinar i publicist.
Od 1918. član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, ubrzo postaje komunist te 1919. djeluje kao agitator i potiče vojničku pobunu u Varaždinu. U Zagrebu završava studij filozofije te doktorira 1924. godine.
Bio je istaknuti komunistički aktivist, zatim disident. Od 1926. je u SSSR-u, do 1928. predavao na Komunističkom sveučilištu nacionalnih manjina Zapada u Moskvi, a 1928.– 1929. na lenjingradskom Komunističkom sveučilištu. Kao trockist uhićen je 1929. te od 1930. zatočen u logorima pokraj Verhneuraljska, Jenisejska i Čeljabinska. Pušten je potkraj 1935. zahvaljujući talijanskom državljanstvu.
Njegova memoarska knjiga U zemlji velike laži (Au pays du grand mensonge, 1938.) doživjela je nekoliko izdanja (konačno 1977.) te je prevedena na više svjetskih jezika i jedno je od prvih djela koje s pozicija razočaranoga bivšeg boljševika razotkriva staljinizam, s plastičnim opisima sovjetske svakidašnjice i pojedinih povijesnih događaja.
Potkraj 1941. vraća se u Hrvatsku. Uhićen je 1942. i zatočen u Jasenovcu odakle je pušten u siječnju 1943. kad surađuje u Spremnosti. Protusovjetske članke iz toga lista skupio je u knjizi Deset godina u Sovjetskoj Rusiji. Od 1944. u Berlinu, u proljeće 1945. prelazi u Švicarsku, a nakon završetka II. svjetskoga rata živi u Parizu. Nakon rata kao emigrant u Rimu i Parizu, surađivao je i uređivao antikomunistička i antijugoslavenska glasila, sve do povratka u domovinu, uoči smrti.
Nakon rata, uz memoare Sam kroz Evropu u ratu, u kojima pripovijeda svoju sudbinu u razdoblju 1939.– 1945., objavljuje djela kojima ostaje istaknuti kritičar sovjetskoga političkog sustava (Lenjin i revolucija, Sibir) i jugoslavenskog sustava (Državna kriza Titove Jugoslavije, Jugoslavenski labirint). Pod pseudonimom Tone Valić objavio je i zbirku novela na istarskoj čakavštini Štorice iz Proštine. U Hrvatsku se vratio 1990. godine.
2021. Umro je Žarko Potočnjak
Žarko Potočnjak (Pakrac, 3. II. 1946. – Zagreb, 21. X. 2021.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.
Završio je Akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost 1972. godine. Za vrijeme studija imao je prvu profesionalnu ulogu u filmu „Prikupljanje hrabrosti” redatelja Eduarda Galića. Prvi anganžman dobio je u Kazalištu Komedija u Zagrebu. Tamo je glumio u mjuziklima i rock-operama, uz glumu pjevao je i plesao. Nakon toga 18 godina bio je glumac u zagrebačkom kazalištu Gavella. Na poziv Georgija Para prešao je u zagrebački HNK, 1994. godine. Sa Zlatkom Vitezom osnovao je glumačku družinu Rinoceros 1975. godine, a iste godine preimenovana je u Histrione. Snimio je 25 igranih filmova, a u njih 10 imao je glavnu ulogu. Glumio je u oko 30 tv-serija. Proslavio je 40. godina glumačke karijere 2008. godine. Igrao je u oko 150 kazališnih premijera.
Za vrijeme Domovinskog rat bio je član 106. osječke brigade, bio je u protuzrakoplovnoj obrani te član umjetničke brigade.
Potočnjak je dobitnik brojnih nagrada za životno djelo, među kojima se ističu Nagrada hrvatskog glumišta, Marul, Zlatni osmijeh, nagrada Dubravko Dujšin, Nagrada na susretima hrvatskih kazališta, nagrada Dani komedije.
2021. Umro je Anđelko Vuletić
Anđelko Vuletić (Trebimlja kraj Ravnog, BiH, 9. VI. 1933. – Zagreb, 21. X. 2021.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački književnik.
Studirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Zbog »antisocijalističke djelatnosti« izbačen je s fakulteta, otišao u Skoplje i Beograd gdje je 1958. završio studij. Radio je kao nastavnik u Modriči, u Sarajevu na Radničkom univerzitetu »Đuro Đaković« i kao savjetnik u Skupštini SR BiH. Od 1993. živio je u Zagrebu. U romanu Gorko sunce bavi se tragičnom sudbinom malih ljudi i njihovom zarobljenošću strogim patrijarhalno-plemenskim uređenjem u hercegovačkom podneblju.
Bio je pjesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, književni kritičar i polemičar, prevoditelj s francuskog jezika.
Djela su mu prevođena (među ostalima) na francuski, nizozemski, finski, njemački, poljski, ruski i talijanski jezik.
Djela: Gorko sunce, Gramatika ili progonstvo, Jedina nada, Drvo s paklenih vrata, Sedam vječnih pitanja, Pisma nebeskom gromu, Sarajevo a zalazi sunce, Tajna večera, Strijeljanje ustaše Broza, Izabrane pjesme i druga djela.