1852. Prvi posjet cara Franje Josipa I. Zagrebu
Austrijski car Franjo Josip I. prvi je put posjetio Zagreb 2. listopada 1852. godine.
1872. Rodio se Robert Frangeš Mihanović
Robert Frangeš-Mihanović (Srijemska Mitrovica, 2. X. 1872. – Zagreb, 12. I. 1940. ) bio je hrvatski kipar. (vidi 12. siječnja).
1897. Praizvedba opere Porinu Zagrebu
Porin je druga hrvatska opera, koju je napisao Vatroslav Lisinski, a praizvedena je u Zagrebu 2. listopada 1897. godine. Libreto za operu Porin napisao je prijatelj Vatroslava Lisinskoga, narodni preporoditelj Dimitrije Demeter.
1905. Rodio se Franjo Šeper
Franjo Šeper (Osijek, 2. X. 1905. – Rim, 30. XII. 1981.) bio je zagrebački nadbiskup, kardinal i teolog (vidi 30. prosinca).
1913. Rodio se Viktor Vida
Viktor Vida (Kotor, 2. X. 1913. – Buenos Aires, 25. IX. 1960.) bio je hrvatski pjesnik, iseljenik (vidi 25. rujna).
1944. Umro je Vlaho Paljetak
Vlaho Paljetak (Dubrovnik, 7. VIII. 1893. – Zagreb, 2. X. 1944.) bio je hrvatski skladatelj zabavne glazbe i šansonijer.
1971. Poginuo je Rene Marčić
Rena Marčić (Beč, 13. III. 1919. — Aarsele kraj Tielta, 2. X. 1971) bio je pravnik, politolog i publicist
1978. Umro je Zvonimir Katalenić
Zvonimir Katalenić (Našice, 6. XI. 1920. − El Bolson, Argentina, 2. X. 1978.) bio je hrvatski domovinski i iseljenički književnik, pjesnik, slikar, kulturni djelatnik u hrvatskoj emigraciji.
1988. Umro je Zlatko Grgić
Zlatko Grgić (Zagreb, 22. VI. 1931. – Montreal, 2. X. 1988.) bio je hrvatski filmski redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist.
1997. Umro je Grgo Gamulin
Grgo Gamulin (Jelsa 21. VIII. 1910. – Zagreb, 2. X. 1997.) bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i književnik.
1998. Drugi posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj
Prilikom drugog posjeta od 2. do 4. listopada 1998. posjetio je Zagreb, Mariju Bistricu i Split, a na misi u Mariji Bistrici proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca.
Borba za nezavisnost
- 1991. Na Lipovoj glavici skupina niških specijalaca ubila je 7 Ličana; dva dana poslije na Marinu brdu ubijene su još tri osobe.
- 1991. Od 2. do 4. listopada u žestokim borbama za Vukovar hrvatski su branitelji nanijeli teške gubitke srpskim elitnim postrojbama.
- 1991. godine agresor je okupirao Ceriće.
1852. Prvi posjet cara Franje Josipa I. Zagrebu
Nedugo nakon Oktroiranog ustava i početka austrijskog apsolutizma u Hrvatskoj, austrijski car Franjo Josip I., pretposljednji Habsburgovac koji je nosio naslov hrvatsko-ugarskog kralja, prvi je put posjetio Zagreb 2. listopada 1852. Nakon kratkog zadržavanja u Varaždinu kralja je u Zagrebu dočekao ban Josip Jelačić. Franjo Josip izašao iz kočije i na konju ujahao u Zagreb te prošao kroz tri trijumfalna luka na putu do vijećnice gdje ga je dočekao Janko Kamauf, prvi gradonačelnik cjelovitoga Zagreba. Slijedio je svečani Te Deum koji je u katedrali predvodio zagrebački nadbiskup Juraj Haulik, a na kraju je kralj na Jelačićevu trgu obavio smotru trupa.
Glavni trijumfalni luk, podignut za tu prigodu, ukrašen je mađarskom zastavom koja je bila naširoko omražena kod hrvatske opozicije.
Prvi dio careva boravka bio je pretežno posvećen pregledu oružanih postrojbi i audijencijama, na drugi je bio više kulturno-slavljeničkog značaja jer je dva dana kasnije kralj u Zagrebu proslavio svoj imendan. Nakon boravka u Zagrebu Franjo Josip I. zaputio se u Karlovac i Rijeku.
1897. Praizvedba opere Porin u Zagrebu
Porin je druga hrvatska opera koju je napisao Vatroslav Lisinski, a praizvedena je u Zagrebu 2. listopada 1897. godine. Libreto za operu Porin napisao je prijatelj Vatroslava Lisinskoga, narodni preporoditelj Dimitrije Demeter. Opera Porin smatra se drugom hrvatskom operom, iako je značajnija od prve. Počela se izvoditi tek 43 godine nakon smrti Lisinkoga. Prvom operom smatrana je opera Nikola Šubić Zrinjski, ali i sam Zajc je rekao da je njegova opera samo jedna u nizu od hrvatskih opera, a opera Porin prva hrvatska opera.
1944. Umro je Vlaho Paljetak
Vlaho Paljetak (Dubrovnik, 7. VIII. 1893. – Zagreb, 2. X. 1944.) bio je hrvatski skladatelj zabavne glazbe i šansonijer.
Završio je učiteljsku školu. Neko vrijeme radio je kao učitelj po dalmatinskim otocima, a 1919. zaposlio se u Zagrebačkom kazalištu, gdje je radio kao šaptač te kao glumac i glazbenik. Svirao je violinu u tzv. Malom orkestru, koji su vodili J. Gotovac i I. Tijardović. Pod utjecajem kulture kabareta Paljetak je i sam počeo skladati. Napisao je velik broj pjesama, od kojih mnoge na vlastite stihove. Najpoznatije su Adio Mare, Fala, Marijana, Na Jadranu plavom i dr. Nastupao je u zagrebačkom kabaretu Dverce. Na nosače zvuka snimio je velik broj svojih te francuskih i talijanskih pjesama kao i pjesama iz popularnih filmova.
1971. Poginuo je Rene Marčić
Rene Marčić (Beč, 13. III. 1919. — Aarsele kraj Tielta, 2. X. 1971.) bio je pravnik, politolog i publicist.
Diplomirao je 1941., a doktorirao 1942. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Polazio je Visoku školu za svjetsku trgovinu u Beču te filozofsko-teološki studij u Beču i Salzburgu. Bio je kulturni ataše 1943. i tiskovni 1944.– 1945. u generalnom konzulatu NDH u Beču te tajnik u Glavarstvu građanske uprave za Dalmaciju.
Od 1946. radio je u uredništvu lista Salzburger Nachrichten, bio je sudski izvjestitelj, zamjenik glavnoga urednika, glavni urednik. Bio je prvi predsjednik Austrijskoga vijeća za tisak 1961.– 1963. Pridonijevši obnovi rada Sveučilišta u Salzburgu 1962., od 1963. redoviti profesor na njegovu Filozofskom fakultetu (dekan 1965.– 1966.), od 1968. na Pravnome (suutemeljitelj 1964.) te rektor 1966.– 1967.; suutemeljio je i Institut za političke znanosti. Predavao i na sveučilištima u Beču (habilitirao se 1959.), Münchenu, Innsbrucku i Sydneyu. Poginuo u zrakoplovnoj nesreći 2. listopada 1971. godine blizu Genta u Belgiji. Ugledni sveučilišni profesor, rektor sveučilišta u Salzburgu i vrlo ugledan filozof. Pokopan je u Belgiji, bio vrlo cijenjen u Austriji, a zaboravljen u Hrvatskoj.
Objavio je više knjiga i knjižica. Njegov široki znanstveni rad obuhvaća 17 monografija i više od 300 priloga antologijama i časopisima iz područja prava i državne filozofije, prirodnog prava, politologije i ustavnog prava.
Bio je dopisni član Hrvatske akademije Amerike. Korespondencija mu se čuva u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču.
1978. Umro je Zvonimir Katalenić
Zvonimir Katalenić (Našice, 6. XI. 1920. − El Bolson, Argentina, 2. X. 1978.) bio je hrvatski domovinski i iseljenički književnik, pjesnik, slikar, kulturni djelatnik u hrvatskoj emigraciji.
Studirao je slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tijekom rata stasao je kao pjesnik. Zanimao se i za književnu kritiku i esejistiku. Nakon velikog zbjega Hrvata 1945. otišao je u Rim, zatim u Pariz pa u Argentinu gdje je pored rada pisao i slikao. Pjesme i eseje objavljivao je u Hrvatskoj reviji. Tiskana mu je zbirka pjesama Uz strmine.
Pisao je i na španjolskome. Često je izlagao svoja djela u Argentini. Likovna kritika ga je hvalila. Priređivao je i držao tečajeve o slikarstvu, estetici i filozofiji umjetnosti. Sva svoja slikarska djela oporukom je ostavio Hrvatsko-latinoameričkom kulturnom Institutu u Buenos Airesu. Rukopise na hrvatskom i španjolskom oporučno je ostavio Hrvatskoj reviji u Barceloni.
1988. Umro je Zlatko Grgić
Zlatko Grgić (Zagreb, 22. VI. 1931. – Montreal, 2. X. 1988.) bio je hrvatski filmski redatelj, scenarist, animator, crtač i karikaturist.
Crtanim filmom bavio se od 1951., i to najprije kao crtač i animator, a samostalno je režirao od 1964. (“Muzikalno prase“, “Izumitelj cipela”, “Veliki i mali”). Ostvario je više filmova u korežiji te nekoliko epizoda serije o profesoru Baltazaru. U Kanadi je korežirao film “Lutka snova” koji je nominiran za Oscara. Jedan je od vodećih autora drugog naraštaja Zagrebačke škole crtanog filma, a nagrađen je na brojnim međunarodnim festivalima.
1997. Umro je Grgo Gamulin
Grgo Gamulin (Jelsa 21. VIII. 1910. – Zagreb, 2. 10. 1997.) bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar i književnik.
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i predavao od 1947. do 1971. kada ga je komunistička vlast potjerala u mirovinu zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću. Ostvario je bogat i raznovrstan opus. Pokrenuo je više časopisa (Ars 37, Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti, Život umjetnosti). Jedan je od utemeljitelja suvremene hrvatske povijesti umjetnosti, suosnivač Instituta za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i njegov prvi ravnatelj. Sudjelovao je u stvaranju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske. Proučavao je umjetnost novoga vijeka, poglavito talijansko slikarstvo XIII.–XVIII. stoljeća i hrvatsko slikarstvo XIV.–XX. stoljeća, hrvatsku skulpturu XIX. i XX. stoljeća te suvremenu arhitekturu i urbanizam. Posebno se posvetio problemima atribucije i interpretacije djela starih talijanskih i hrvatskih majstora. Odgojio je generacije povjesničara umjetnosti.
Od 1953. objavljivao je monografije o mnogim hrvatskim modernim likovnim umjetnicima. Napisao je knjige o hrvatskom slikarstvu i kiparstvu XIX. i XX. stoljeća: Stari majstori u Jugoslaviji, Arhitektura u regiji, Les Peintres Naifs: Ecole De Hlebine, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće i mnoge monografije.
Atribuirao je oko pet stotina dotad pretežno anonimnih ili neklasificiranih slika i na taj način obogatio hrvatsku kulturnu baštinu.
Pisao je lirske putopise, romane i drame, prevodio talijanske i francuske pjesnike.
1998. Drugi posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj
Papa Ivan Pavao II. posjetio je Hrvatsku tri puta, prvi put 1994., zatim 1998. i 2003. godine. Prilikom drugog posjeta od 2. do 4. listopada 1998. posjetio je Zagreb, Mariju Bistricu i Split. Na misi u Mariji Bistrici proglasio je blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Posljednjih dana boravka u Hrvatskoj posjetio je Split te svečanu svetu misu služio na splitskom Žnjanu uz more. Prije odlaska posjetio je i Solin.