1260./65. Rodio se biskup Augustin Kažotić
Augustin Kažotić (Trogir, oko 1260./65. – Lucera, Italija, 3. VIII. 1323.) bio je biskup i teolog, blaženik.
1848. Rodio se Fran Folnegović
Fran Folnegović (Slanovec kraj Zagreba, 17. II. 1848. – Zagreb, 18. VII. 1903.) bio je hrvatski političar.
1884. Umrla je Sidonija Erdody
Sidonija Erdődy (udana Rubido); (Razvor pokraj Kumrovca, 7. II. 1819. – Gornja Rijeka pokraj Kalnika, 17. II. 1884.) bila je prva hrvatska operna primadona, grofica.
1895. Rodio se Slavko Ježić
Slavko Ježić (Dubrava kraj Čazme, 17. II. 1895. – Stubičke Toplice, 5. V. 1969.) bio je hrvatski književnik, književni povjesničar i prevoditelj.
2017. Umro je Marko Veselica
Marko Veselica (Glavice kraj Sinja, 9. I. 1936. – Zagreb, 17. II. 2017.) bio je hrvatski ekonomist i političar.
2017. Umro je Tomislav Ivančić
Tomislav Ivančić (Davor, 30. XI. 1938. – Zagreb, 17. II. 2017.) bio je hrvatski katolički svećenik, teolog, filozof, evangelizator i duhovni pisac.
Borba za nezavisnost
- veljače 1994. na Velebitu (kod Tulovih greda) poginuo je Damir Tomljanović Gavran, legendarni zapovjednik 2. pješačke bojne 1. gbr. (popularnih Tigrova). Njegovim imenom nazvano je Središte za obuku gardijskog desantnog pješaštva, otvoreno 26. srpnja 1994. u Šepurinama kod Zadra.
1884. Umrla je Sidonija Erdody
Sidonija Erdődy (udana Rubido); (Razvor pokraj Kumrovca, 7. II. 1819. – Gornja Rijeka pokraj Kalnika, 17. II. 1884.) bila je prva hrvatska operna primadona, grofica.
Plemkinja, ali i školovana pjevačica, lirsko-koloraturni sopran, glazbena muza ilirskoga pokreta, promicala je hrvatsku glazbu nastupajući na koncertima u dobrotvorne svrhe.
U kazalištu na uglu Markova trga i i tadašnje Gospodarske (danas Ćirilometodske) ulice praizvedena je opera Ljubav i zloba kojom je grofica Sidonija postala prvom hrvatskom opernom primadonom. Na praizvedbi prve hrvatske opere 28. ožujka 1846. godine u Zagrebu Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog tumačila je glavnu ulogu Ljubice. Vlaho Bukovac naslikao ju je na slici Hrvatski preporod, 1895., na kojoj se pojavljuje u pratnji Ivana Kukuljevića Sakcinskoga. Reprodukcija slike nalazi se i na jednom od svečanih zastora Hrvatskoga narodnog kazališta.
Njezinim je nastojanjem hrvatski jezik izborio uporabu u umjetničkoj glazbi.
Govorila je njemački, francuski i latinski jezik.
Uz novčanu pomoć sestre osnovala je prvu hrvatsku ustanovu za napuštenu i nezbrinutu djecu – zagrebačko pjestovalište. Također, kada je ban Jelačić 1848. krenuo u rat, na svojoj je zastavi nosio veliku vrpcu hrvatskih domoljupkinja koju je Sidonija sašila. Sa svojim je prijateljicama izradila i ćilim koji su domoljubi darovali hrvatskom ministru barunu Franji Kulmeru kao zahvalu za njegovo domoljubno djelovanje u Saboru. Godine 1861. postat će pokroviteljica Hrvatskoga glazbenog zavoda. Nakon suprugove smrti, 1863., seli se u dvorac u Gornju Rijeku gdje je i umrla 17. veljače 1884. Pokopana je u obiteljskoj grobnici pokraj župne crkve u Gornjoj Rijeci.
2017. Umro je Marko Veselica
Marko Veselica (Glavice kraj Sinja, 9. I. 1936. – Zagreb, 17. II. 2017.) bio je hrvatski ekonomist i političar.
Bio je jedan od vodećih sudionika Hrvatskoga proljeća. Zbog svojega političkog djelovanja i kritike komunističkog sustava bio je dva puta suđen (ukupno je u zatvoru proveo 11 godina i 46 dana). Jedan je od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) 1989., ali je ubrzo osnovao Hrvatsku demokratsku stranku (HDS). Bio je 1990. izabran za prvoga predsjednika Hrvatskoga društva političkih zatvorenika. Na Ekonomski fakultet vratio se 1991. Ujedinjenjem HDS-a i Hrvatske kršćanske demokratske stranke stvorena je Hrvatska kršćansko-demokratska unija, a Veselica je bio njezin predsjednik (1992.–2001.). Bio je zastupnik u Hrvatskom saboru (1995.–2000.). Glavna djela: Zov savjesti iz hrvatskog Sibira (1990.) i Moja hrvatska sudbina: uznički dnevnik i razmišljanja o temeljnim problemima hrvatskog naroda i hrvatske države u hrvatskom Sibiru (2003.). Uskrsnuće Republike Hrvatske od 1990. do Bljeska i Oluje 1995. godine, Graphis, Zagreb, 2005.
Preminuo je 17. veljače 2017. godine u bolnici Fran Mihaljević u Zagrebu.
2017. Umro je Tomislav Ivančić
Tomislav Ivančić (Davor, 30. XI. 1938. – Zagreb, 17. II. 2017.) bio je hrvatski katolički svećenik, teolog, filozof, evangelizator i duhovni pisac.
Završio je filozofski i teološki studij u Zagrebu i u Rimu. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu ali je zbog bolesti odustao od obnašanja funkcije.
Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.
Napisao je više desetaka knjiga, od kojih je gotovo pola prevedeno na strane jezike, a nekoliko ih je izdano samo na stranim jezicima. Bio je i član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, urednik i suradnik u većem broju domaćih i stranih katoličkih časopisa te utemeljitelj nakladničke kuće Teovizija.
Utemeljitelj je antropološke medicine i hagioterapije