1886. Rodio se Janko Polić Kamov
Janko Polić Kamov (Sušak danas dio Rijeke, 17. studenoga 1886. – Barcelona, 8. kolovoza 1910.) bio je hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist, putopisac, književni kritičar, publicist, prevoditelj i dramatičar (vidi 8. kolovoza).
1920. Prvi javni sat u Zagrebu
Prvi javni sat u gradu Zagrebu postavljen je 17. studenog 1920. godine, na trgu bana Jelačića. Prvi satovi dopremljeni su iz Beča.
Mirko Novak bio je prvi zagrebački urar koji je bio zadužen za održavanje tih satova. On je imao urarsku radionicu u Ilici 24, a bavio se i draguljarstvom. Od njega održavanje satova preuzeo je Mate Barač, a od njega napokon znamenita obitelj Lebarović – koja se urarskim poslom i danas bavi.
1938. Umro je Ante Trumbić
Ante Trumbić (Split, 17. V. 1864. – Zagreb, 17. XI. 1938.) bio je hrvatski političar i pravnik.
Studirao je pravo u Zagrebu, Beču i Grazu, gdje je doktorirao 1890. Već za studija upoznao se s pravaškim idejama i surađivao u pravaškom listu Hrvatska kritizirajući oportunističku politiku narodnjaka u Dalmaciji. Od 1894. bio odvjetnik u Splitu, gdje je djelovao na okupljanju svih pravaških skupina u Dalmaciji u jedinstvenu pravašku organizaciju, Stranku prava.
Godine 1900. osniva Hrvatsko političko društvo za Dalmaciju, čiji je prvi predsjednik. Tri godine kasnije s Franom Supilom pokreće tzv. politiku novog kursa čiji je cilj ujedinjenje hrvatskih zemalja i suradnja svih naroda ugroženih germanizacijom. God. 1905. bio je izabran za gradonačelnika Splita.
Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata odlazi u emigraciju. U Italiji pokušava, zajedno s Franom Supilom i Ivanom Meštrovićem, spriječiti saveznička pogađanja s tom državom oko aneksije hrvatskih i slovenskih teritorija. U svibnju 1915. godine s ostalim emigrantskim političarima osniva Jugoslavenski odbor, čiji je predsjednik. Cilj Odbora, koji sjedište premješta u London, bio je postići priznanje kod sila Antante i srpske vlade da su legitimni zastupnici interesa južnoslavenskih naroda Habsburške Monarhije i jugoslavenskih dragovoljačkih trupa kao dio savezničkih vojnih postrojbi.
Zbog mišljenja o nužnosti ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom došao je u sukob sa Supilom, koji je zatim istupio iz Jugoslavenskog odbora. Na Krfskoj konferenciji 1917. od srpske vlade uspijeva dobiti garancije da će ujedinjenje južnoslavenskih naroda s teritorija Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije biti provedeno na temelju priznanja narodne individualnosti ali srpska strana dogovor nije poštivala.
Nakon uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. prosinca 1918. godine, Ante Trumbić postaje ministar vanjskih poslova (1918-1920.) nove vlade te sudjeluje na mirovnoj konferenciji u Versaillesu pokušavajući obraniti interese Kraljevine SHS, u biti Hrvatske, pred pretenzijama Italije za Dalmacijom i Istrom. Kako na mirovnoj konferenciji ovo pitanje nije riješeno odlučeno je da se Italija i Kraljevina SHS same dogovore oko spornih područja. Trumbić je vodio i jugoslavensku delegaciju na pregovore s Italijom u Rapallu gdje je doživio fijasko. Srpska delegacija je s Italijom dogovorila (Rapalskim ugovorom iz 1920.) da Istru, dio Kranjske, Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i Zadar, pripadnu Italiji, a Rijeka Slobodna Država (nakratko). Razočarani Trumbić tada daje ostavku i odustaje od ideje unitarističke države te zagovara federalističko uređenje i nacionalnu ravnopravnost.
Nakon atentata na S. Radića (1928.), pristupio je Poslaničkomu klubu Seljačko-demokratske koalicije (SDK) te je u vanjskoj politici zastupao politiku Hrvatske seljačke stranke (HSS), a 1931. i formalno je pristupio HSS-u. Autor je programa SDK-a iz 1932. god. Zagrebačke punktacije. U rezoluciji se osuđuje srpski hegemonizam, naglašava hrvatska individualnost i traži federalistički ustrojena država. Dok je Maček bio u zatvoru neformalno je predvodio HSS. Djelo: Suton Austro-Ugarske i Riječka rezolucija (1936.).
Umro je 1938. godine u Zagrebu, pokopan je u Splitu gdje mu je sljedeće godine podignut spomenik kojeg je izradio Ivan Meštrović.