1812. Rodio se Vjekoslav Babukić
Vjekoslav Babukić (Požega, 16. VI. 1812. – Zagreb, 20. XII. 1875.) bio je hrvatski jezikoslovac, prevoditelj i preporoditelj (vidi 20. prosinca).
1944. Sporazumi Tito – Šubašić
Između Josipa Broza Tita i Ivana Šubašića (kao predstavnika svojih Vlada) potpisana su dva sporazuma: Viški sporazum od 16. lipnja 1944. i Beogradski sporazum od 1. studenog 1944.
1993. Umro je Lucijan Kordić
Lucijan (Ante) Kordić (Grljevići kraj Ljubuškoga, 9. VI. 1914 — Mostar, 16. VI. 1993) bio je hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik.
2008. Umro je Zlatko Tomičić
Zlatko Tomičić (Zagreb, 26. V. 1930. – Zagreb, 16. VI. 2008.) bio je hrvatski književnik, novinar, publicist i nakladnik.
Borba za nezavisnost
- Prva borbena akcija HRZ. Prva veća borbena akcija zrakoplovima izvedena je 16. lipnja 1991. kada su na neprijateljsko taborište na planini Dinari ručno izbacivane improvizirane bombe. Borbena djelovanja izvođena su ultralakim zrakoplovima, s malih visina u sumrak ili noću. Do siječnja 1992. Zrakoplovni vod Split izveo je više od 70 borbenih letova zrakoplovima Utva-75 naoružanim s četiri ručna raketna lansera Osa i raznim bombama.
- Pripadnici bošnjačko-muslimanske armije počinili su ratni zločin 16. lipnja 1993. godine. Napali su humanitarni konvoj i ubili 18 osoba, a 20 teže ranili. Ubili su 14 civila i 4 pripadnika HVO-a koji su bili u pratnji humanitarnog konvoja.
1944. Sporazumi Tito – Šubašić
Između Josipa Broza Tita i Ivana Šubašića (kao predstavnika svojih Vlada) potpisana su dva sporazuma:
- Viški sporazum od 16. lipnja 1944. i
- Beogradski sporazum od 1. studenog 1944.
Ivan Šubašić došao je na Vis i pregovarao s Josipom Brozom Titom tri dana. Sporazum Tito-Šubašić potpisan je 16. lipnja 1944. Viški sporazum:
Obveze izbjegličke Vlade:
- sastavljanje Vlade od političara koji nisu kompromitirani djelovanjem protiv NOP-a
- glavna dužnost te Vlade je organizacija pomoći partizanskoj vojsci – Narodnooslobodilačkoj vojsci (NOV)
- nova Vlada objavit će deklaraciju kojom priznaje tekovine NOB-a, posebno federativno uređenje Jugoslavije (prema odluci donesenoj na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu)
- izbjeglička Vlada priznat će NOV i maršala Tita, time se odriče podrška četničkom pokretu na čelu s Dražom Mihailovićem.
Titova obveza (tj. obveza NKOJ-a):
- objavljivanje izjave da se do kraja rata neće donijeti odluka o konačnom državnom uređenju (monarhija ili republika) obnovljene Jugoslavije.
Tito je potpisao sporazum da bi ga savezničke vlade priznale, prihvatile kao sugovornika. Tijek događaja pokazao je da je to bio manevar i da komunisti nisu mislili poštivati potpisano.
Beogradski sporazum (1. studenoga 1944.)
- zaključeno je osnivanje jedinstvene jugoslavenske vlade (sastavljene od članova izbjegličke Vlade i predstavnika NOP-a.
- kralj Petar II. ne će se vraćati u zemlju dok narod o tome ne odluči, njegove interese zastupat će tročlano Kraljevsko namjesništvo.
Tito se obvezao da će buduća jugoslavenska vlada biti formirana zajednički s izbjegličkom kraljevskom vladom ali to nije ispoštovao.
1993. Umro je Lucijan Kordić
Lucijan Kordić (Ante) (Grljevići kraj Ljubuškoga, 9. VI. 1914. – Mostar, 16. VI. 1993.) bio je hrvatski pjesnik.
Gimnaziju je završio u Širokom Brijegu, filozofsko-teološki studij 1940. godine u Mostaru. Nakon ređenja 1939. bio kapelan u Hercegovini. Zarobljen 1945. kraj Bleiburga, pobjegao te emigrirao u Italiju. U Rimu 1949. apsolvirao slavistiku i romanistiku. Od 1953. obavljao pastoralnu službu među hrvatskim iseljenicima u više gradova. Jedan od glavnih predstavnika poratne hrvatske emigrantske književnosti. Bio je supokretač (1970.) te urednik nakladne kuće ZIRAL.
Objavio je knjigu povijesno-dokumentarne proze Mučeništvo Crkve u Hrvatskoj (1988.). Urednik je zbornika iseljeničkoga i domovinskog pjesništva Hrvatska iseljenička lirika (Rim 1974.) i Zbornika Ziral (Chicago 1990.). Surađivao je u mnogim književnim časopisima.
Zastupljen je u dvadesetak antologija i tematskih izbora. Stihovi su mu prevedeni na engleski, njemački i španjolski. Potpisivao se šiframa i pseudonimima.
2008. Umro je Zlatko Tomičić
Zlatko Tomičić (Zagreb, 26. V. 1930. – Zagreb, 16. VI. 2008.) bio je hrvatski književnik, novinar, publicist, nakladnik, pjesnik, putopisac, dramski pisac, pisac kratkih priča, esejist, novelist, autor likovnih prikaza i člankopisac. Napisao je pjesmu “Hrvatska, ljubavi moja”, koja je u inozemstvu među iseljenicima bila kao himna.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti. Od 1948. do 1954. bio je novinar, a potom profesionalni književnik i vanjski suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Priredio je tri rukopisne zbirke narodnih lirskih i epskih pjesama, poslovica, pitalica i zagonetki iz Dalmacije, Imotske krajine i Hercegovine. Godine 1965. utemeljio je Zajednicu samostalnih pisaca Tin. S Dragutinom Tadijanovićem uredio je Antologiju hrvatskih pjesama u prozi. Utemeljio je i od 1968. do 1969. godine uređivao Hrvatski književni list u Zagrebu. Za vrijeme komunističke vlasti zatvaran i proganjan. Nakon višegodišnje zabrane, ponovno ga pokreće 1990-ih s Mladenom Pavkovićem. Bio je urednik časopisa Ognjišta, a surađivao je i s časopisom za kulturu Hrvatsko slovo. Za svoj rad dobivao je i nagrade (Nagrada Zvonimir Golob za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, 2005. godine). Na hrvatski jezik prevodio je i pjesme s makedonskoga jezika. Bio je predlagan za Nobelovu nagradu za književnost.
Djela: Autor je četrdesetak knjiga poezije i proze. Četiri su mu u cijelosti prevedene na ine jezike, a i druga djela su mu prevođana. Mladen Pavković priredio je i uredio knjigu Zlatka Tomičića “Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor” (2013.).
Zbirke pjesama: Četvrtoga ne razumijem, Dosegnuti ja, Traženje bivstva, Vražje oko, Povratak u postojbinu duha i druge.
U domoljubnoj je i zavičajnoj poeziji stvarao, u razvijenoj retorici, kult tradicije i epsku viziju nacionalne povijesti (Hrvatsko more, Zemlja banova, Hrvatska, ljubavi moja, Zemlja obećana). U iznimno razgranatu opusu izdvajaju se i žanrovski hibridna prozna djela, uglavnom putopisno-esejistička, u kojima su fikcionalni i mitski događaji isprepleteni s lirskim nadahnućem (Zemlja gluhih zmija, Ples ždralova, San o Irskoj), a napose opsežni pikarski fantastično-putopisni roman o Marku Polu, Tajanstvena ruža (I.–II., 2004.). Ostala djela: Bosnom ponosnom; Slavonijom, zemljom plemenitom; Ledenjak iznad Lake Louise; Zemljom Humskom; Krbavski vuk i dr.
2008. Umro je Zlatko Tomičić
Zlatko Tomičić (Zagreb, 26. V. 1930. – Zagreb, 16. VI. 2008.) bio je hrvatski književnik, novinar, publicist, nakladnik, pjesnik, putopisac, dramski pisac, pisac kratkih priča, esejist, novelist, autor likovnih prikaza i člankopisac. Napisao je pjesmu “Hrvatska, ljubavi moja”, koja je u inozemstvu među iseljenicima bila kao himna.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti. Od 1948 do 1954. bio je novinar, a potom profesionalni književnik i vanjski suradnik Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu. Priredio je tri rukopisne zbirke narodnih lirskih i epskih pjesama, poslovica, pitalica i zagonetki iz Dalmacije, Imotske krajine i Hercegovine. God. 1965. utemeljio je Zajednicu samostalnih pisaca Tin. S Dragutinom Tadijanovićem uredio je Antologiju hrvatskih pjesama u prozi. Utemeljio je i od 1968. do 1969. godine uređivao Hrvatski književni list u Zagrebu. Nakon višegodišnje zabrane, ponovno ga pokreće 1990-ih s Mladenom Pavkovićem. Bio je urednik i časopisa Ognjišta, a surađivao je i s časopisom za kulturu Hrvatsko slovo. Za svoj rad dobivao je i nagrade (Nagrada Zvonimir Golob za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, 2005. godine). Na hrvatski jezik prevodio je i pjesme s makedonskog jezika. Bio je predlagan za Nobelovu nagradu za književnost.
Autor je četrdesetak knjiga poezije i proze. Četiri su mu u cijelosti prevedene na ine jezike, a i druga djela su mu prevađana. Mladen Pavković priredio je i uredio knjigu Zlatka Tomičića “Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor” (2013.).
Zbirke pjesama: Četvrtoga ne razumijem, Dosegnuti ja, Traženje bivstva, Vražje oko, Povratak u postojbinu duha i druge.
U domoljubnoj i zavičajnoj poeziji stvarao, u razvijenoj retorici, kult tradicije i epsku viziju nacionalne povijesti (Hrvatsko more, Zemlja banova, Hrvatska, ljubavi moja, Zemlja obećana). U iznimno razgranatu opusu izdvajaju se i žanrovski hibridna prozna djela, uglavnom putopisno-esejistička, u kojima su fikcionalni i mitski događaji isprepleteni s lirskim nadahnućem (Zemlja gluhih zmija, Ples ždralova, San o Irskoj), a napose opsežni pikarski fantastično-putopisni roman o Marku Polu, Tajanstvena ruža (I–II, 2004). Ostala djela: Bosnom ponosnom, Slavonijom, zemljom plemenitom, Ledenjak iznad Lake Louise, Zemljom Humskom, Krbavski vuk i dr.