Dogodilo se na današnji dan, 15. veljače

by | velj 15, 2024 | Dogodilo se na današnji dan

1573. Pogubljen Matija Gubec

U Zagrebu je 15. veljače pogubljen Matija Gubec (pravo ime Ambroz). Bio je vođa hrvatsko-slovenske seljačke bune.

 

1911. Rodio se Grigor Vitez

Grigor Vitez (Kosovac kraj Okučana, 15. II. 1911. – Zagreb, 23. XI. 1966.) bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

 

1928. Umro je Mate Meršić Miloradić

Mate Meršić Miloradić (Frankenau, Gradišće, Austrija, 19. IX. 1850. – Hrvatska Kemlja, madžarski Horvátkimle, Madžarska, 15. II. 1928.) bio je gradišćanskohrvatski svećenik, hrvatski znanstvenik, pjesnik i kulturni djelatnik.

 

1573. Pogubljen Matija Gubec

U Zagrebu je 15. veljače pogubljen Matija Gubec (pravo ime Ambroz). Bio je vođa hrvatsko-slovenske seljačke bune. Nakon poraza seljačkih vojski u slovenskim zemljama i u krajevima južno od Save, u odlučujućoj bitki kraj Stubičkih Toplica (9. II.) poražena je i seljačka vojska pod Gupčevim zapovjedništvom, a on je zarobljen i odveden u Zagreb, gdje je, prema M. Istvánffyju, mučen užarenim kliještima, okrunjen užarenom krunom. Bio je svezan za konje i raščetvoren.

 

1928. Umro je Mate Meršić Miloradić

Mate Meršić Miloradić (Frakanava, 19. IX. 1850 – Hrvatska Kemlja/Horvátkimle, Mađarska, 15. II. 1928) bio je gradišćanskohrvatski svećenik, znanstvenik, pjesnik i kulturni djelatnik iz Gradišća.  Od 1878.  do smrti bio je župnik u Hrvatskoj Kemlji.

Bavio se filozofijom, astronomijom i matematikom objavljujući na latinskom, njemačkom, mađarskom, francuskom i engleskom jeziku. Pokrenuo prvi hrvatski list Naše novine (1910–22). Od njega potječe i uvriježen naziv Gradišće za Burgenland, kao i pjesma sa statusom tamošnje himne Hrvat mi je otac i Hrvatica mat (himne gradišćanskih Hrvata). U pjesništvu i u kulturnoj djelatnosti središnja ličnost preporoda među gradišćanskim Hrvatima. Uz prosvjetiteljska i vjerska djela i prijevode, napisao je Slovnicu hrvatskoga jezika i školske knjige za fiziku i vjeronauk. U Frankanavi mu je podignut spomenik, rad Ivana Meštrovića.

Osim lirske poezije, napisao je nekoliko većih epskih pjesama i balada, pobudno-poučnih pjesama, anegdota, šala te »jački« (pjesama) religioznoga značaja. »Zibrane jačke« tiskane su mu posmrtno 1933. U svom stihotvorstvu oslanjao se na tradiciju (Gundulić, Preradović) te u velikoj mjeri modernizirao gradišćansku hrvatsku riječ. Kulturno gledano, njegovo je djelovanje značilo jezično-kulturnu, pa i političku afirmaciju i jačanje nacionalnoga identiteta Hrvata u Gradišću, a s druge je strane postigao da se njihovo književno i kulturno djelovanje uklopi u nacionalnu kulturnu maticu i u njoj afirmira, postavši »simbolični lik nacionalne samospoznaje« (S. Hafner).