1520. Umro je Ilija Crijević
Ilija Crijević (Dubrovnik, 1463. – Dubrovnik, 15. IX. 1520.) bio je hrvatski latinist.
1851. Pronađena Baščanska ploča
Baščansku ploču pronašao je 15. rujna 1851. godine bogoslov Petar Dorčić. Ploča je bila ugrađena u pod crkvice sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške. To joj nije bilo izvorno mjesto. Baščanska ploča najvažniji je spomenik hrvatske rane pismenosti.
1896. Rodio se Stanko Kliska
Stanko Kliska (Snagovo kraj Zvornika, BiH, 15. IX. 1896. – Beograd, 3. X. 1969.) bio je hrvatski arhitekt (vidi 3. listopada).
1914. Umro je Franjo Marković
Franjo Marković (Križevci, 26. VII. 1845. – Zagreb, 15. IX. 1914.) bio je hrvatski književnik i filozof.
1953. Utemeljen Nacionalni park Risnjak
Dana 15. rujna 1953. Risnjak je proglašen Nacionalnim parkom (površina od 3041 hektara).
1963. Umro je Slavko Kolar
Slavko Kolar (Palešnik kraj Garešnice, 1. XII. 1891. – Zagreb, 15. IX. 1963.) bio je hrvatski književnik i filmski scenarist.
2008. Umro je Juraj Njavro
Juraj Njavro (Cerovica, Neum, 2. VII. 1938. – Zagreb, 15. IX 2008.) bio je hrvatski liječnik, ministar u tri Vlade i saborski zastupnik u tri mandata.
Borba za nezavisnost
- Na križanju cesta za Ivanovo Selo i Munije, velikosrbi su zarobili i prisilno zatočili skupinu hrvatskih civila. Iste su fizički zlostavljali i opljačkali. Jednoga su odveli u zatvor u Veliku Peratovicu gdje su ga i ubili.
- Izvedena domoljubna pjesma „Moja domovina“.
- Pripadnici srpske vojske zarobili su 4 pripadnika HVO-a i strijeljali ih kod Donjeg Vakufa.
1520. Umro je Ilija Crijević
Ilija Crijević (Dubrovnik, 1463. – Dubrovnik, 15. IX. 1520.) bio je hrvatski latinist.
Školovao se u Dubrovniku, Ferrari i Rimu.
Obavljao je manje komunalne dužnosti. Bio je jedan od dvojice školskih ravnatelja, zapovjednik pogranične tvrđave Sokol, rektor dubrovačke gimnazije.
Pisao je samo latinski; materinski hrvatski jezik zvao je stribiligo illyrica (»ilirska iskrivljenost«). Za života mu je tiskano samo nekoliko prigodnih epigrama; sav drugi rad ostao je u rukopisu. Od kodeksa s njegovim tekstovima najvažnija su dva vatikanska autografa (Vat. lat. 1678 i Vat. lat. 2939) s ukupno 410 listova.
Prozni dio Crijevićeva opusa tvore pisma, tri uvodne rasprave o pjesnicima koje je predavao na školi te dvadesetak govora.
Prema širokoj suglasnosti Crijević je jedan od najvećih pjesnika hrvatske književnosti latinskog izraza.
1851. Pronađena Baščanska ploča
Baščansku ploču pronašao je 15. rujna 1851. godine bogoslov Petar Dorčić. Ploča je bila ugrađena u pod crkvice sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške. To joj nije bilo izvorno mjesto. Naime, prije se nalazila u istoj crkvici u pregradnoj plohi (septumu) koja je odvajala crkveno svetište od prostora za puk. Takve pregradne plohe postojale su u katoličkim crkvama u davnini, a kasnije su napuštene, pa danas u crkvama postoji povezanost prostora za vjernike i prostora s oltarom.
Bašćanska ploča bila je prvotno ugrađena kao lijevi plutej u ogradu koja je dijelila prezbiterij (prostor za svećenstvo) od crkvene lađe (prostor za puk) u benediktinskoj crkvi sv. Lucije, a tek poslije, vjerojatno u XV. st., dospjela je kao spolij u pločnik (pod) crkve, pa je tako dosta oštećena.
U desnom pluteju također bio natpis na glagoljici, od njega su ostali samo manji dijelovi, koji se danas nazivaju Jurandvorski ulomci. Sama Baščanska ploča oko godine 1498. uklonjena je iz navedenog septuma i stavljena u pod crkvice, vjerojatno da posluži kao nadgrobna ploča.
Baščanska ploča najvažniji je spomenik hrvatske rane pismenosti. Njen nastanak datira se oko 1100. godine, a predstavlja značajan izvor za hrvatsku povijest, jezik te razvoj hrvatske glagoljice. Spomenikom je dokumentirano darovanje zemljišta lokalnom benediktinskom samostanu od strane kralja Dmitra Zvonimira. Na Baščanskoj se ploči nalaze 402 slova i 107 riječi. Dugo vremena je bilo teško pročitati njen sadržaj. Ipak, do danas je tekst analiziran i pročitan. Najpoznatiji istraživači Bašćanske ploče su: Eduard Hercigonja i Branko Fučić.
1914. Umro je Franjo Marković
Franjo Marković (Križevci, 26. VII. 1845. – Zagreb, 15. IX. 1914.) bio je hrvatski književnik i filozof.
Studij klasične filologije, slavistike i filozofije završio je u Beču 1866. godine. Iste godine zaposlio se kao suplent u gimnaziji u Osijeku, a 1868. bio je premješten u zagrebačku gimnaziju. Zbog političkih razloga napustio je službu te 1870. otišao u Beč gdje je 1872. doktorirao iz područja estetike. Bio je profesor filozofije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (1874.–1909.). Član JAZU-a postao je 1876., a rektor Sveučilišta u Zagrebu 1881. kada je ušao i u politički život te do 1890. bio zastupnik u Hrvatskome saboru.
Godine 1869. Marković je s A. Šenoom, I. Dežmanom i I. Trnskim pokrenuo časopis Vienac u kojem je bio i kazališni kritičar, a 1872. i urednik.
Značajni su Markovićevi prilozi sustavnomu proučavanju hrvatske filozofske baštine. Iako se razmjerno rano posvetio znanstvenom, kritičkom i političkom radu, Marković je jedan od najznačajnijih hrvatskih autora u drugoj polovici XIX. st. Znatno je pridonio kultiviranju književnoga izraza u svim žanrovima, a svojim je izvornim pjesničkim tekstovima te prijevodima A. Mickiewicza i A. Malczewskoga imao istaknutu ulogu u reformi i modernizaciji hrvatskog stiha.
Najvažnije filozofsko djelo mu je “Razvoj i sustav obćenite estetike”, koje je utjecalo na razvoj hrvatske filozofije zbog pregleda povijesti estetike na hrvatskome jeziku i uvođenja novih filozofskih termina. Utemeljitelj je istraživanja hrvatske filozofske baštine. Pisac je lirsko-refleksivne poezije, epskih spjevova i drama.
1953. Utemeljen Nacionalni park Risnjak
Dana 15. rujna 1953. Risnjak je proglašen Nacionalnim parkom (površina od 3041 hektara).
Nacionalni park „Risnjak“ smješten je u Gorskom kotaru. Osnovu parka čini masiv planine Risnjak, s vrhom na 1528 metara.
Godine 1997. površina parka povećana je na 6400 hektara pa je na području parka i izvor rijeke Kupe.
1963. Umro je Slavko Kolar
Slavko Kolar (Palešnik kraj Garešnice, 1. XII. 1891. – Zagreb, 15. IX. 1963.) bio je hrvatski književnik i filmski scenarist.
Završio je studij na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima 1913., a 1919–20. bio na specijalizaciji u Francuskoj. Između dvaju svjetskih ratova radio je kao agronomski stručnjak i često se selio, poslije bio upravitelj poljoprivrednoga dobra u Božjakovini. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, u partizanskom pokretu. Bio je potpredsjednik Matice hrvatske (1946.) i predsjednik Društva književnika Hrvatske (1947–51.). Uređivao je Hrvatski narod (1920.) i Republiku (1946–48.). Svojom je prozom jednim dijelom nastavio tradiciju hrvatske humorističke proze XIX. st., s time što u njegovoj prozi humor varira od površinskog efekta, preko humora situacije, do jedva primjetne ironije, drastične groteske ili pak vrlo čestog spoja tragičnog i komičnoga.
Najpoznatija Kolarova djela su: Breza (koju je i sam režirao, uz pomoć redatelja Ante Babaje) i Svoga tela gospodar. Pripovijest Breza, iz zbirke Mi smo za pravicu, još je 1928. bila nagrađena nagradom za novelu Društva hrvatskih književnika. Brezu je vrlo uspješno ekranizirao A. Babaja u istoimenome filmu iz 1967., poslije je doživjela i scenske adaptacije, a Janica je postala jedan od paradigmatskih likova hrvatske književnosti. Za novelu Svoga tijela gospodar 1932. dobio je nagradu JAZU. U novelama u kojima prevladavaju seoski motivi Kolar je s jedne strane duboko prodirao u psihologiju seljaka, ali je s druge uspješno osvijetlio i društvene i političke prilike s početka XX. st. Iako je u novelama pripovijedao o tragičnim sudbinama ili događajima, tu je tragiku u pravilu ublažavao humorom.
Okušao se i u filmskim scenarijima: Opsada, Svoga tela gospodar, Breza, Na leđima delfina, Jurnjava na motoru. Slavko Kolar je za života objavio više od stotinu radova.
2008. Umro je Juraj Njavro
Juraj Njavro (Cerovica, Neum, 2. VII. 1938. – Zagreb, 15. IX 2008.) bio je hrvatski liječnik, ministar u tri Vlade i saborski zastupnik u tri mandata.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a nakon toga završio je specijalizaciju i poslijediplomski studij opće kirurgije.
U Medicinskom centru Vukovar počeo je raditi 1969. godine. Bio je na položaju šefa vaskularne kirurgije vukovarske bolnice kada je počeo rat 1991. godine. Za vrijeme agresije na Vukovar bio je zapovjednik ratnog saniteta općine Vukovar.
U vukovarskoj bolnici radio je kao kirurg do sloma obrane grada. Nakon sloma obrane grada bio je zatočen u srpskom koncentracijskom logoru u Srijemskoj Mitrovici. Svoje doživljaje iz logora opisao je u knjizi Glava dolje ruke na leđa (Quo Vadis, Zagreb, 1992., 180 str.).
Nakon razmjene zatočenika između hrvatske i srpske strane došao je raditi kao kirurg u bolnicu u zagrebačkoj Dubravi.
Bio je predsjednik „Udruge hrvatskih liječnika dragovoljaca Domovinskog rata 1990-1991.“ Također je bio politički aktivan. Dobio je više odlikovanja i priznanja.
Preminuo je 15. rujna 2008. godine, pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Pokraj upravne zgrade vukovarske Opće bolnice postavljeno je 2010. godine spomen-poprsje dr. Jurja Njavre, rad akademskog kipara Mladena Mikulina.
Odlukom Vlade Republike Hrvatske (2022. godine) opća bolnica u Vukovaru preimenovana je u Nacionalnu mamorijalnu bolnicu „dr. Juraj Njavro”.