1894. Rodio se Drago Ibler
Drago Ibler (Zagreb, 14. VIII. 1894. – kraj Novog mesta, Slovenija, 12. IX. 1964.) bio je hrvatski arhitekt (vidi 12. rujna).
1850. Rodio se Ljudevit Rossi
Ljudevit Rossi (Senj, 14. VIII. 1850. – Karlovac, 4. VII. 1932.) bio je časnik hrvatskog domobranstva, hrvatski florist (vidi 4. srpnja).
1907. Utemeljen Muzej grada Zagreba
Na poticaj Emilija Laszowskog Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« utemeljila je 1907. godine Muzej grada Zagreba. Muzej grada Zagreba je opći kulturno-povijesni gradski muzej koji se sustavno bavi prikupljanjem, obradbom i istraživanjem predmeta iz gradske prošlosti. Jedan je od najvećih i najstarijih gradskih muzeja u Hrvatskoj. Isprva je bio smješten u kuli iznad Kamenitih vrata, a od 1947. u nekadašnjem gornjogradskom baroknom samostanu klarisa (Opatička 20), koji je 1993–98. temeljito obnovljen.
Uz bogatu zbirku arhitektonske dokumentacije i arhivalija u fundusu se nalazi niz drugih specijaliziranih zbirki: arheološke zbirke (pretpovijesne i srednjovjekovne), zbirke cehalija i devocionalija, slikarstva, grafike, skulpture, fotografija, mode, namještaja te predmeta iz zagrebačke svakodnevice. Posebnu cjelinu čine zbirke darovane gradu Zagrebu, poput radne sobe Ivana pl. Zajca, dijela radne sobe Augusta Šenoe, umjetničke ostavštine Tille Durieux, zbirke mehaničkih glazbenih automata Ivana Gerersdorfera i zbirke stare ambalaže Ante Rodina. U sastavu Muzeja su i Zbirka Margite i Rudolfa Matza (Mesnička 15), Memorijalna zbirka Ivana Ribara i Cate Dujšin Ribar (Demetrova 3), Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže (Krležin gvozd 23) te Zbirka – stan arhitekta Viktora Kovačića (Masarykova 12). Muzej se sustavno bavi raznovrsnim temama iz povijesti i suvremenosti Zagreba priređujući o njima izložbe.
Muzej grada Zagreba otvoren je za javnost 14. kolovoza 1926. godine. Muzej je svečano otvorio tadašnji gradonačelnik Vjekoslav Heinzel, a na svečanosti je bio prisutan i nadbiskup Antun Bauer te mnogi drugi hrvatski uglednici.
Fundus čini 75 000 predmeta sistematiziranih u zbirke umjetničkih i uporabnih predmeta karakterističnih za grad i njegovu povijest.
1715. Osmanlije prekinule blokadu Sinja
Osmanska vojska iz Bosne napada Dalmaciju 1715. godine te u kolovozu napada Sinj i drži ga pod dugotrajnom opsadom. Osmanlijama je Sinj bio interesantan zbog njegova strateškog položaja pa su mletačke vlasti utvrdile grad.
Više tisuća turskih vojnika napada Sinj i njegov mali garnizon. Dva tjedna vode se žestoke borbe s velikim gubitcima. Prvog dana opsade, Turci pale dvije crkve (Gospina i sv. Frane) te uništavaju sinjsku Varoš. Idućeg dana Osmanlije su još silovitije napali tvrđavu i oštetili je na nekoliko mjesta pogocima iz lumbardi te kuglama iz topova. Branitelji tvrđave nastavili su žestoko uzvraćati iz mušketa i topova.
Nakon teške opsade i herojske obrane u noći između 14. i 15. kolovoza Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 100 poginulih i golem ratni plijen.
Preživjeli branitelji pobjedu su pripisivali čudotvornom zagovoru Gospe Sinjske. U zahvalu za pomoći kapetan Balbi je s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezali su u dva reda riječi:
Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715. – In perpetuum coronata triumphat anno mdccxv
Danas u čast veličanstvene pobjede nad Turcima i obrane Sinja dalmatinskog Termopila, Sinjani svake godine tradicionalno održavaju viteški turnir, poznat u cijelom svijetu kao Sinjska alka.