1537. Poginuo je Petar Kružić
Petar Kružić (?, oko 1490. – Solin, 12. III. 1537.) bio je hrvatski protuosmanski ratnik, kapetan senjski i knez kliški.
1927. Rodio se Gajo Petrović
Gajo Petrović (Karlovac, 12. III. 1927. – Zagreb, 13. VI. 1993.) bio je hrvatski filozof srpskog podrijetla, član Srpske akademije znanosti i umjetnosti.
1985. Umro je Stjepan Horvat
Stjepan Horvat (Srijemski Karlovci, 29. XI. 1895. — Buenos Aires, 12. III. 1985.) bio je hrvatski geodet.
Borba za nezavisnost
- Sjednica Vrhovne komande Oružanih snaga SFRJ, pokušaj uvođenja izvanrednog stanja u cijeloj Jugoslaviji. Nastavak sjednice 14. i 15. ožujka 1991. Predsjedništvo SFRJ nije dalo suglasnost za uvođenja izvanrednoga stanja pa vodstvo JNA odustaje od državnoga udara.
1537. Poginuo je Petar Kružić
Petar Kružić (?, oko 1490. – Solin, 12. III. 1537.) bio je hrvatski protuosmanski ratnik, kapetan senjski i knez kliški.
Oko 1513. obavljao je vojnu službu u Klisu, kapetanom kojega je postao prije 1520. Osim vojne vlasti u kliškoj tvrđavi, dobio je i civilnu vlast kneza u Podgrađu. Godine 1522. bio je postavljen, uz Grgura Orlovčića, za kapetana Senja pa se otada nazivao »kapetan senjski i knez kliški«. Pobijedio je Osmanlije kraj Klisa (1524.) i Senja (1525.) i doveo pomoć opkoljenomu Jajcu. Pristajući uz Ferdinanda I. nadao se većoj kraljevoj pomoći i redovitijemu plaćanju vojnika. Godine 1529. odrekao se dužnosti senjskoga kapetana i posvetio brizi za obranu i opskrbu Klisa, koji je, kao najjužnija hrvatska utvrda, zbog osmanskog i mletačkog osvajanja ostao odijeljen od ostatka Hrvatske. Nakon mnogobrojnih molbi dobio je odobrenje da u Lovranu drži brodove za opskrbu Klisa. Time je postavio temelje uskočkoj mornarici. Godine 1532. zauzeo je i uništio osmansku utvrdu u Solinu koja je priječila opskrbu Klisa morem. Kada su potkraj 1536. Osmanlije opsjeli Klis, doveo je vojnu pomoć koja se iskrcala u solinskoj luci. Ubrzo su se morali povući pred novim osmanskim snagama koje su upale u Solinsko polje. Poginuo je prilikom povlačenja dok se pokušavao ukrcati na brod koji nije mogao zaploviti iz plićine. Osmanlije su ga pritom prepoznali te uhitili i ubili. Većina njegovih uskoka sklonila se u Senj. Pad Klisa i njegova smrt odjeknuli su u onodobnoj Hrvatskoj kao iznimno tragičan događaj kojim je za dulje vrijeme bila izgubljena južna Hrvatska. U hrvatskoj historiografiji smatra se jednim od najznamenitijih hrvatskih ratnika u razdoblju protuosmanskih bojeva.
Kako su Klišani ostali bez izvora vode i svoga kapetana koji je svojim junaštvom pronio glas o Hrvatskoj diljem kršćanskog svijeta, nije bilo druge nego prihvatiti ponudu Turaka koji su im obećali slobodu ako im mirno prepuste grad. Tako je Klis 12. ožujka, na blagdan sv. Grgura, 1537. godine došao pod tursku vlast. Građani grada Klisa su se raselili na sve strane, a mnogi uskoci su otišli u Senj odakle su nastavili ratovati protiv Turaka.
Kružiću su Turci odsjekli glavu, a njegovo tijelo pokopano je u kapeli sv. Petra kraj franjevačke crkve BDM na Trsatu. Kružićeva sestra Jelena njegovu je glavu za 100 dukata (uz posredovanje Bartola Kašića) kasnije otkupila od Turaka te je i Kružićeva glava stavljena u grobnicu zajedno s tijelom. Kapela sv. Petra s grobnicom za Petra Kružića sagrađena je dvije godine nakon njegove smrti. Na grob je stavljena ploča s latinskim natpisom:
(U prijevodu na hrvatski jezik: Ova kamenita ploča pokriva kosti Petra Kružića, kojega Turci, jaoh, pogubiše. Dok je on bio živ, Senj i Klis nikada se ne bojahu Turaka. Zemlja uze njegovo tijelo, nebo i dušu. A njegovo junaštvo raznosi po svijetu neumrla slava. Ovaj je natpis postavljen na grob slavnog viteza Petra Kružića g. 1537.).
1985. Umro je Stjepan Horvat
Stjepan Horvat (Srijemski Karlovci, 29. XI. 1895. — Buenos Aires, 12. III. 1985.) bio je hrvatski geodet.
God. 1918. položio je geodetski državni ispit i 1919. pri Zemaljskoj vladi strogi praktični ispit za civilnu praksu. Kao mjernički pristav službovao je u Zagrebu 1919. pri Nadzorništvu katastarske izmjere, a potom 1920–22. radio u astronomsko-geodetskom odsjeku Vojno-geografskog instituta u Beogradu. Na poč. 1923. otvara civilnu geodetsku poslovnicu u Zemunu i preuzima izmjeru grada Tetova, koju završava 1926. Tada prelazi na zagrebački Tehnički fakultet najprije kao dnevničar, a od 1927. kao ugovorni pristav na katedri za nižu geodeziju. God. 1930. izabran je honorarnim nastavnikom. Nastavio je studij na Geodetskom i kulturno-inženjerskom odjelu te 1936. polaže završni inženjerski ispit. Izvanredni profesor postaje 1937. i predstojnik Geodetskog zavoda, a 1941. redoviti profesor. Dekanom Tehničkog fakulteta imenovan je 1943. God. 1940–44. bio je član Zemaljskoga komasacijskog povjerenstva i 1941–44. organizator državne izmjere u Glavnom ravnateljstvu za javne radove. Rektorom Hrvatskog sveučilišta imenovan je 1944. i tu je dužnost obavljao do početka svibnja 1945. kada je emigrirao. U svibnju 1945. godine emigrirao je ponijevši sa sobom samo naprtnjaču s najnužnijim stvarima i zlatni rektorski lanac iz 1877. godine, dar cara i kralja Franje Josipa I. U tajnosti ga je predao na čuvanje Hrvatskom zavodu svetog Jeronima u Rimu koji je dragocjeni lanac vratio Sveučilištu 1991. godine.
Nakon boravka u izbjegličkim logorima u Austriji i Italiji odlazi u Argentinu i tamo od 1948. nastavlja znanstvenu karijeru u Argentinskom vojno-geografskom institutu u Buenos Airesu. Argentinsko državljanstvo primio je 1973., počasnim članom Argentinskog društva geofizičara i geodeta postao je 1979., a umirovljen je 1980. ostavši savjetnikom u matičnom institutu. U domovini je stekao zasluge održavanjem geodetske visokoškolske nastave, pisanjem tada rijetkih skripata i podizanjem geodetske djelatnosti na potrebnu znanstvenu razinu, a u inozemstvu plodnim znanstvenim radom.
Uza svoju struku, bavio se i glazbom i pjesništvom. Pisao je i skladao višeglasne pjesme za mješoviti zbor i kantate te skladao mise „Oda ljubavi“, „Molitva na svršetku dana“, „Oče naš“, „Oda životu“, „Četiri vijenca narodnih pjesama“, „Ave Maria“ i druge.
Autor je više zapisa i promišljanja, pa tako i „Pisma hrvatskim intelektualcima“ (1944.) u kojemu se zauzima za opstanak hrvatske države i „Memoranduma Rektora Hrvatskog sveučilišta“ (1945.), kojim je zatražio moralnu pomoć hrvatskome narodu i želio uvjeriti međunarodnu javnost u opravdanost opstanka hrvatske države.
Za boravka u izbjegličkom logoru Fermo napisao je „Razmatranja o suvremenoj hrvatskoj problematici iz perspektive logora“ te memoarsko-meditativni tekst „Mi izbjeglice“.
DJELA: Geodetske tablice, Osnivanje i izmjera gradova, Praktična geodezija I. i II., Državna izmjera, Geodetski instrumenti i mašine za računanje na Geodetskoj izložbi 1935. Geodetsko računanje I. Teoretski dio i druga djela.