1825. Rodio se Adolf Veber Tkalčević
Adolf Veber (Tkalčević) (Bakar, 11. V. 1825. – Zagreb, 6. VIII. 1889.) bio je hrvatski filolog, književnik, književni kritičar, putopisac i estetičar.
1869. Umro je Juraj Haulik
Juraj de Várallya Haulik (Trnava, Slovačka, 20. IV. 1788. – Zagreb, 11. V. 1869.) bio je zagrebački nadbiskup i kardinal.
1896. Rodio se Josip Slavenski
Josip Štolcer-Slavenski (Čakovec, 11. V. 1896. – Beograd, 30. XI. 1955.) bio je hrvatski skladatelj.
1907. Muzej grada Zagreba
Na prijedlog Družbe Braća Hrvatskog Zmaja, Gradsko poglavarstvo je 11. svibnja 1907. godine osnovalo Muzej grada Zagreba, sa zadatkom sustavnog prikupljanja i obrade predmeta iz gradske prošlosti. Utemeljila ga je 1907. Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja«, na poticaj Emilija Laszowskog, prvoga ravnatelja Muzeja.
2018. Umro je Hrvoje Lorković
Hrvoje Lorković (Zagreb, 12. XI. 1930. – Split, 11. V. 2018.) bio je hrvatski književnik i znanstvenik.
2018. Umro je Zlatko Bourek
Zlatko Bourek (Požega, 4. IX. 1929. – Zagreb, 11. V. 2018.) bio je hrvatski slikar, kipar, kostimograf, scenograf, režiser, autor crtanih i igranih filmova.
Borba za nezavisnost
- 1994. Srpski zločini u Vukovju, Koreničanima i Dobroj Kući. Četnici su 11. svibnja 1994. presreli Zdravka Ivančića i četvoricu njegovih prijatelja na šumskom putu (UNPA zona) te ih odveli na farmu u Batinjsku Rijeku gdje su ih mučili i ubili. Zločin su uspjela preživjeti trojica; jedan je pobjegao, a dvojica su se pravila da su mrtvi. Zločin se dogodio četrdesetak kilometara od granice razgraničenja, u zaštićenoj zoni koju su pod kontrolom držali pripadnici UNPROFOR-a.
1869. Umro je Juraj Haulik
Juraj de Várallya Haulik (Trnava, Slovačka, 20. IV. 1788. – Zagreb, 11. V. 1869.) bio je zagrebački nadbiskup i kardinal.
Studirao u Trnavi, Ostrogonu i Beču; imenovan zagrebačkim biskupom 1837., nadbiskupom 1852., a kardinalom 1856. godine. Bio je banski namjesnik do Jelačićeva imenovanja (1848.). Zaslužan za uvođenje hrvatskoga jezika u škole i javne urede te za osnutak Matice ilirske. Njegovim su zauzimanjem utemeljeni Gospodarsko društvo (1841.) i Katolički list (1849.). Osnovao Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima (1868.) te uredio park Maksimir. Podupirao osnivanje osnovnih škola i mnogih kulturnih i dobrotvornih ustanova. Doveo u Zagreb (1845.) sestre milosrdnice, koje su osnovale školu i bolnicu. Podupirao narodni preporod u Hrvatskoj. Naglašavajući katolički svjetonazor, odupirao se mađarizaciji. Godine 1848. povukao se u Beč jer se protivio ratu s Mađarima i nije sudjelovao u postavljanju Jelačića za bana.
1907. Muzej grada Zagreba
Na prijedlog Družbe Braća Hrvatskog Zmaja, Gradsko poglavarstvo je 11. svibnja 1907. godine osnovalo Muzej grada Zagreba, sa zadatkom sustavnog prikupljanja i obrade predmeta iz gradske prošlosti. Poticaj za utemeljenje Muzeja grada Zagreba dao je Emilij Laszowskovski. Bio je prvi ravnatelja Muzeja. Isprva je Muzej bio smješten u kuli iznad Kamenitih vrata, a od 1947. u nekadašnjem gornjogradskom baroknom samostanu klarisa (Opatička 20.), koji je od 1993. do1998. temeljito obnovljen. Fundus čini 75 000 predmeta sistematiziranih u zbirke umjetničkih i uporabnih predmeta karakterističnih za grad i njegovu povijest.
Stalni postav (autorica Nada Premerl) interdisciplinarni je portret grada, od prapovijesti do danas, a govori o stanovnicima i gradu u svim njegovim aspektima, od političkoga, crkvenog, povijesnog i gospodarskog do arhitektonsko-urbanističkoga, kulturno-povijesnog, zabavnog i svakodnevnoga života. Uz bogatu zbirku arhitektonske dokumentacije i arhivalija u fundusu se nalazi niz drugih specijaliziranih zbirki: arheološke zbirke (pretpovijesne i srednjovjekovne), zbirke cehalija i devocionalija, slikarstva, grafike, skulpture, fotografija, mode, namještaja te predmeta iz zagrebačke svakodnevice. Posebnu cjelinu čine zbirke darovane gradu Zagrebu, poput radne sobe Ivana pl. Zajca, dijela radne sobe Augusta Šenoe, umjetničke ostavštine Tille Durieux, zbirke mehaničkih glazbenih automata Ivana Gerersdorfera i zbirke stare ambalaže Ante Rodina. U sastavu Muzeja su i Zbirka Margite i Rudolfa Matza (Mesnička 15), Memorijalna zbirka Ivana Ribara i Cate Dujšin Ribar (Demetrova 3), Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže (Krležin gvozd 23) te Zbirka – stan arhitekta Viktora Kovačića (Masarykova 12). Muzej se sustavno bavi raznovrsnim temama iz povijesti i suvremenosti Zagreba priređujući o njima izložbe.
2018. Umro je Zlatko Bourek
Zlatko Bourek (Požega, 4. IX. 1929. – Zagreb, 11. V. 2018.) bio je hrvatski slikar, kipar, kostimograf, scenograf, režiser, autor crtanih i igranih filmova.
Još za vrijeme studija s grupom istomišljenika osnovao je Zagrebačku školu crtanog filma koja je unijela novi koncept u nastanak animiranih filmova i stekla svjetski ugled.
Zlatko Bourek bio je scenograf svjetski poznate serije animiranih filmova Profesor Baltazar realizirane od 1967. do 1978.
Crtanim filmom počeo se baviti kao crtač podloga i svoj prvi uspjeh postigao filmom Cowboy Jimmy, a zatim slijede filmovi Happy End, Inspektor se vraća kući i Kod fotografa. Od 1960. radio je crtane filmove po vlastitim scenarijima, među kojima se izdvajaju Kovačev šegrt, I videl sem daljine meglene i kalne, Bećarac, Kapetan Arbanas Marko, Mačka, Školovanje i Ručak. Kao režiser i scenarist snimio je tri igrana filma: Cirkus Rex, Crvenkapica, Ventrilokvist.
Od 1971. surađivao je kao scenograf i kostimograf s uglednim kazalištima.
Golem uspjeh u zemlji i na najvećim svjetskim kazališnim festivalima ostvario je s lutkarskom predstavom Hamlet u izvedbi kazališta ITD iz 1982.
Redoviti član HAZU-a. Dobitnik Nazorove nagrade za životno djelo.
2018. Umro je Hrvoje Lorković
Hrvoje Lorković (Zagreb, 12. XI. 1930. – Split, 11. V. 2018.) bio je hrvatski književnik i znanstvenik
Studij biologije završio je u Beogradu 1953., a doktorirao iz fiziologije u Zagrebu 1961. God. 1962. otišao je u iseljeništvo (Tübingen, London, Minneapolis, Iowa City), gdje se bavio znanstvenim i pedagoškim radom. Od 1978. do umirovljenja 1995. bio je sveučilišni profesor u Ulmu. Mnoge znanstvene radove iz područja fiziologije objavio je na engleskome. Uz eseje i prikaze u Hrvatskoj reviji, Hrvatskome listu i Danici, objavio je, pod pseudonimom Rok Remetić, roman Karakteristika (1973), napisan 1965. u iseljeništvu kao autobiografska kronika u kojoj je autor, opisujući vlastite gimnazijske dane, prikazao ozračje privatnog i javnoga života nakon propasti Nezavisne Države Hrvatske i u prvim godinama jugoslavenskoga komunizma. Objavio je i knjige Odjeci izrona: ogledi o Bogu i svijetu (1995), Ogledi o narodima (1995), Pobratimljeni svijet s pijeskom u stroju (2004), Usudi i utvare (I–II, 2008).
Bio je dopisni član HAZU-a. Znanstveni opus uglavnom mu je na engleskom jeziku. Beletristički opus čini mu šezdesetak eseja.