928. (?) Umro je kralj Tomislav
Tomislav, hrvatski vladar približno od 910. do 928. Njegovo podrijetlo nije poznato, ali je vjerojatno potjecao iz dinastije Trpimirovića. Toma Arhiđakon zabilježio je da je Tomislav bio knez (dux) 914. god., što je jedini potpuno pouzdani podatak o njem. Na temelju djela Historia salonitana maior (XVI–XVII. st.), koje sadrži bilješke o splitskim crkvenim saborima 925. i 928., te pisma papa Ivana X. i Lava VI., zaključuje se da je Tomislav bio prvi hrvatski vladar koji je koristio naslov kralja (rex), te da je upravljao dalmatinskim gradovima i otocima, koji su inače bili u vlasti Bizanta.
1687. Sv. Josip10. lipnja proglašen zaštitnikom Kraljevine Hrvatske
Odlukom hrvatskoga sabora na zasjedanju 9. i 10 lipnja 1687. sveti Josip proglašen je zaštitnikom domovine Hrvatske. Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke Crkve, slavi se 19. ožujka.
1796. Rodio se Antun Mihanović
Antun Mihanović (Zagreb, 10. VI. 1796. – Novi Dvori kraj Klanjca, 14. XI. 1861.) bio je hrvatski pisac, vojni časnik, pravnik i političar. Autor hrvatske himne ( vidi 14. studenoga).
1894. Umro je Stjepan Buzolić
Stjepan Buzolić (Obrovac, 5. X. 1830. – Zadar, 10. VI. 1894.) bio je hrvatski pedagog, pjesnik i prevoditelj.
1945. Ubijen je Ljudevit Jurak
Ljudevit Jurak (Zalug, Hum na Sutli, 6. X. 1881. – Zagreb, 10. VI. 1945.) bio je hrvatski liječnik, specijalist patološke anatomije i sudske medicine.
1971. Umrla je Nada Kesterčanek Vujica
Nada Kesterčanek Vujica (Sarajevo, 29. III. 1917. – Wilkes-Barre Pennsylvania SAD, 10. VI. 1971.) bila je hrvatska i bosanskohercegovačka pjesnikinja i pripovjedačica.
Borba za nezavisnost
- Bošnjačko-muslimanske snage ispalile su granatu na dječje igralište u Vitezu i pri tome ubile osmero djece u dobi od 9 do 18 godina. Ranjeno je šestero djece. Zločin se dogodio 10. lipnja 1993. oko 20,45 sati. Na dječje igralište ispaljena je granata od 120 mm. Video snimku tragičnog događaja nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža, navodno zbog brutalnosti. Nije bilo zbog brutalnosti već zbog pristranosti; zločin su počinili Muslimani. Bijeda svjetskih medija vidi se i iz podatka da je jedna švicarska televizija objavila da su Hrvati pobili muslimansku djecu! Zločin se dogodio u vrijeme primirja između Muslimana i Hrvata (muslimansko-hrvatski rat). Dječje igralište nije bilo nikakav vojni cilj.
1687. Sv. Josip 10. lipnja proglašen je zaštitnikom Kraljevine Hrvatske
Odlukom Hrvatskoga sabora na zasjedanju 9. i 10 lipnja 1687. sveti Josip proglašen je zaštitnikom domovine Hrvatske.
Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke Crkve, slavi se 19. ožujka.
Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi svetci, među njima i crkveni velikani, kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.
U hrvatskim krajevima štovanje svetog Josipa osobito su širili isusovci, a na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor proglasio ga je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. zaštitnikom Kraljevine Hrvatske: ‘Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.’ Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi ‘jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…‘. Kao trajan spomen na tu saborsku odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Blagoslovio ga je pomoćni biskup zagrebački Vlado Košić. Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008., sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske.
Hrvatsko nacionalno svetište sv. Josipa nalazi se u staroj karlovačkoj župi Sv. Marije Snježne na Dubovcu.
1894. Umro je Stjepan Buzolić
Stjepan Buzolić (Obrovac, 5. X. 1830. – Zadar, 10. VI. 1894.) bio je hrvatski pedagog, pjesnik i prevoditelj.
Diplomirao pedagogiju, bio je župnik i učitelj u Obrovcu, zatim upravitelj Učiteljske škole u Arbanasima (1866–87); zastupnik u Dalmatinskom saboru. Pripada prvoj generaciji pristaša narodnog preporoda u Dalmaciji. Zastupao, s N. Nodilom, K. Ljubićem i M. Pavlinovićem, misao o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom te zbliženju južnoslavenskih naroda. Predavao pedagogiju i didaktiku, proučavao talijanske pedagoge i pisao metodičko-moralne rasprave. Prevodio s ruskog i talijanskog jezika, u deseteračkim tercinama preveo je Danteov Pakao. Pisao je uglavnom rodoljubne i pjesme prigodnoga karaktera (Bog, rod i svijet).
1945. Ubijen je Ljudevit Jurak
Ljudevit Jurak (Zalug, Hum na Sutli, 6. X. 1881. – Zagreb, 10. VI. 1945.) bio je hrvatski liječnik, specijalist patološke anatomije i sudske medicine.
Studij medicine završio 1910. u Innsbrucku, gdje je potom radio u Zavodu za patološku anatomiju. Godine 1914. preuzeo je vodstvo Prosekture javnih zdravstvenih zavoda grada Zagreba, a 1920. postao redovitim profesorom patološke anatomije na zagrebačkome Veterinarskom fakultetu, nastavivši do kraja života i svoj rad u Prosekturi. Uz to je 1922–32. vodio praktičnu nastavu sudske medicine na Medicinskom fakultetu.
Kao renomirani stručnjak na području patološke anatomije i sudske medicine bio je članom Međunarodnoga povjerenstva od jedanaest stručnjaka koji su istraživali skupne grobnice u Vinici u središnjoj Ukrajini od 12. do 15. srpnja 1943. godine. Povjerenstvo je znanstveno utvrdilo uzrok (hitac u potiljak) i vrijeme (1938. godina) smrti oko 1300 (2000 ?) ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili Sovjeti. O tome je Jurak napisao članak, Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine.
Nakon Drugoga svjetskog rata Juraka 15. svibnja 1945. godine uhićuju nove komunističke vlasti po NKVD-ovom nalogu. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom, ali je Jurak to odbio. Nakon što je odbio povući potpis Vojni suda Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945. “zbog djela ratnog zločinstva”, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine. Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude. Presudu je potpisao zloglasni Vladimir Ranogajec. Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15. rujna 1991. godine, rehabilitiran je.
Surađivao je i u Hrvatskoj enciklopediji, 1941. – 1945.
Radove, kazuističke prikaze i druge članke objavljivao je u časopisima i listovima Wiener klinische Wochenschrift, Liječnički vjesnik, Zentralblatt für Herz- und Gefäss-Krankheiten, Hrvatska njiva, Kriminal, Jugoslovenski veterinarski glasnik i drugdje.
1971. Umrla je Nada Kesterčanek Vujica
Nada Kesterčanek Vujica (Sarajevo, 29. III. 1917. – Wilkes-Barre, Pennsylvania, 10. VI. 1971.) bila je hrvatska i bosanskohercegovačka pjesnikinja i pripovjedačica. Pisala je pjesme, lirske sastavke, putopise, eseje i novele.
Studij slavistike i germanistike završila je u Zagrebu. U iseljeništvo je otišla 1945. godine. U SAD-u je diplomirala knjižničarstvo. Više godina živjela je u Argentini. Literarne uratke objavljivala je u brojnim iseljeničkim književnim časopisima.
U domovini je objavila radove u dječjim listovima kao što su Dobra djeca, Anđeo čuvar, poslije u Omladini, Hrvatskoj reviji, Hrvatskoj smotri, Svijesti, Spremnosti.
Objavila je Zov za daljinama (sa Stankom Gašparevićem, pjesme 1940. godine, Suton na Tiberu (lirski zapisi 1942.), Tri naraštaja (pripovijest 1942.), Tragovi (lirski zapisi i pripovijetke, Buenos Aires 1959.) te Koluti vremena (pjesme 1969. godine).